U brzome hodu

U brzome hodu

Rasol nas svojim pričama vodi i uči drukčije gledati i doživljavati svijet oko sebe i svijet u nama, a njegovi intimistički zapisi suočavaju gledatelje s granicom vidljivosti i bitnosti

Apsolutno drukčiji, a opet svoj — zvuči pomalo senzacionalistički, a opet tako istinito kada je riječ o opusu i djelu Jasenka Rasola. Umjetnik putnik, koji medijem fotografije otkriva pojavnosti svijeta oko nas i u nama, u najnovijem ciklusu fotografija naslovljenu Ništa ni o čemu, koji je do 10. travnja bio izložen u Kuli Lotrščak, Jasenko Rasol potvrđuje zaokupljenost temom putovanja. Ciklus Ništa ni o čemu sadrži 75 fotografija u boji snimljenih 2004. i 2005. godine u Parizu, Lyonu, Berlinu, Veroni, Londonu, Luxembourgu, Bruxellesu, Rimu, Pontadereu, Casini i Firenci. Ovaj put fotografije su snimljene s poluautomatskim kamerama te uvećane strojno s bijelim rubom, te podsjećaju na šarene fotorazglednice. Ono što je zanimljivo za Rasolov rad jest upravo ta različitost u odnosu spram kamere, izboru tipa kamere i vlastitoj poziciji prema kadru koji je u žarištu umjetnikova interesa. Fotografije su snimljene bez fokusiranja kadra, bez gledanja u tražilo kako navodi Marina Viculin u tekstu kataloga, one su snimljene kao pucnjevi na slijepo, bez reda, koncepta, bez neke priče koja ih povezuje.

Gibanje tijela

Fotografije su zapravo šarene razglednice slučajno uhvaćena trenutka ili situacije, koje prate autorov ritam gibanja tijela i trenutna zapažanja. Fotografije su snimljene na ulicama gradova , na putovanjima u brzu hodu koji prati ritam ulica grada u kojem se umjetnik nalazio, na slučajnim postajama za odmora, na poznato-nepoznatim mjestima svakodnevice. One su zapravo razgovor s ljudima, slučajnim prolaznicima, razgovor s ritmom grada i brzinom ulice. I dok je u prijašnjim radovima, posebice u ciklusu Pokriveno, apsolutno precizan, minimalno distanciran od objekta, gdje je najsitniji detalj izoštren do pune jasnoće, u ciklusu Ništa ni o čemu Rasol zanemaruje preciznost fotografske forme. Ovaj put snimajući ništa ni o čemu, bez fokusiranja i precizna pozicioniranja, Rasol okidačem na fotoaparatu svojim tijelom hvata i prati brzinu i ritam života gradskih ulica. Fotografski zapis autorova gibanja tijela uvodi nas u perceptivnu priču o ničemu i svačemu, bez namjere da se pojedine situacije ili ljudi zapamte, bez euforična osjećaja zanosa ili divljenja prema svijetu. Unatoč samo bilje-ženju tjelesnog i dinamičnog Rasolovi fotografski zapisi Ništa ni o čemu sadrže intimnost koja proizlazi iz umjetnikova odnosa spram kamere i vlastitog doživljaja.

Osjećaj intimnosti kojim odišu njegove fotografske priče jest prepoznatljiv rukopis Jasenka Rasola, koji se bez obzira na njegovu različitost proteže njegovim radom, bilo da je riječ o fotografijama iz ciklusa Albumu br.18 ili pak fotografijama iz ciklusa Pokriveno ili u ovom slučaju o Ništa ni o čemu. Rasol nas svojim pričama vodi i uči drukčije gledati i doživljavati svijet oko sebe i svijet u nama. Njegovi intimistički zapisi, bez obzira na formu, kadar, izbor kamere i način snimanja, suočavaju nas gledatelje s granicom vidljivosti i bitnosti. Naizgled nebitne i nevažne stvari na njegovim fotografijama postaju bitne, bitnije nego prije, one ukazuju na smisao i svrhovitost kada je riječ i o ništa ni o čemu.

Ovim ciklusom fotografija u boji, predstavljenih u Kuli Lotrščak, koja je prostornom zadanošću fotografije povezala u spiralnu igru, Rasol je nastavio put usmjeren prema propitivanju mogućnosti medija fotografije i fotografske kamere. Apsolutni istraživač, željan novih saznanja, Rasol putuje prema novim izazovima koji se pred njim otvaraju.

Martina Matić