Od pucanja leda do bacanja flaša

Od pucanja leda do bacanja flaša

U prošlom broju najavila sam riječi u kojima se krije neuspjeh bilo koje vrste: katastrofu, kataklizmu, krah, bankrot, fijasko, debakl, propast, pad, slom, poraz, rasap, rasulo i sl., vezan uz elementarne nepogode, financijsku propast, srozavanje društvenih i etičkih normi, poraz nekih ideja i ideologija pa i kazalište. Pođimo, dakle, tim “katastrofičnim” tragom!

Prije nekoliko mjeseci dijelove Azije pogodila je prirodna katastrofa - cunami (ne znam zašto su ga sve hrvatske novine uporno pisale tsunami?!). Plimni val odnio je dvjestotinjak tisuća ljudi. U ovom slučaju katastrofa (grč. kata = kao prvi dio riječi znači nadolje + stréphô = vrtim, okrećem) zaista je bila u prvom redu potresna iznenadna nesreća s teškim posljedicama, potom propast, slom, a na kazališno značenje - preokret pred završetak drame - zacijelo u tim trenucima nitko nije ni pomislio. Na tu se situaciju mogla primijeniti i riječ kataklizma (grč. kataklysmós = poplava; kata vidi gore + klýzein = oplakivati), koja također znači veliku, elementarnu nesreću s najtežim posljedicama, propast, katastrofu, ali i nagao, žestok preokret, prevrat.

No kad sam već spomenula kazalište, i ono pruža dovoljno razloga da se uza nj vežu “gubitničke” riječi, recimo fijasko, debakl, krah, uz neutralniji neuspjeh, koji prekriva sve stupnjeve blamaže, sramote pred većim brojem ljeudi (fr. blâme = ukor, pokuda, negodovanje; blâmer = kuditi, koriti; lat. blasphemare < grč. blasphçméô = hulim, ružno govorim, sramotim). Predstava može biti tako loša da u publici izazove gnjevne reakcije. Upravo iz tih reakcija potječe riječ fijasko (B. Klaić piše fjasko, možda opravdanije s obzirom na tal. izgovor): tal. far fiasco znači pretrpjeti neuspjeh, propasti, osramotiti se, blamirati se. Još se uvijek sve čini da je u civiliziranim razmjerima, premda smo iz njih već dobrano iskoračili. Naime, tal. fiasco jest slamom opletena boca, flaša, a upravo je njima, u znak nezadovoljstva predstavom, bijesna publika gađala glumce na pozornici. Postojala je i nešto mekša (da li i ugodnija?) varijanta - trulo voće i povrće, pokvarena jaja i slični nepoznati leteći objekti.

Debakl pak potječe od fr. débâcle, što u prenesenom značenju odgovara porazu, propasti, slomu, no prvotno mu je značenje pucanje, lomljenje leda (débâcler = osloboditi [luku] od leda, slomiti [led]; de- kao prvi dio riječi znači odstranjivanje, oprečnu radnju od one što znači osnovna riječ + bâcler = zatvoriti, spetljati, spojiti).

Financijski slomovi ni danas nisu izgubili na aktualnosti, dapače, postali su u našem kapitalizmu s vučjim likom svakodnevna pojava. Svako malo čujemo i čitamo da je neka tvrtka bankrotirala, otišla pod (u) stečaj. Njemačka riječ Bankrott potječe od tal. bancarotta (banca rotta), a ova pak od lat. rupta, što doslovno znači uništena, slomljena banka; slom banke prenio se i izvan bankarstva na svaku propast i neuspjeh, premda u riječi bankrot razlog propasti ipak nedvosmisleno leži u novcu. Bankroti su nekoć izazivali brojna samoubojstava (koliko samo literarnih!), jer se na financijsku propast gledalo kao na pitanje časti.

Zvuk koji prati lomljavu stakla podario je (onomatopejski) još jedan izraz svakom slomu i propasti. To je krah (njem. Krach); slično je i engl. crash. Glagol (s)krahirati znači doživjeti slom bilo koje vrste; on može biti i propast neke ideje, ali i financijski neuspjeh.

Dosad smo se bavili riječima stranoga podrijetla, no to ne znači da u hrvatskom jeziku za te katastrofične pojave nema hrvatskih istovrijednica. Spominjala sam slom, a vidjeli smo da je on i onomatopejski stvorio neke riječi. Sama riječ slom nastala je od prijedloga s(a) + lom (lomiti); s označuje rezultat, potpuno izvršenje radnje (kao npr. speći), a lomiti znači primjenom sile podijeliti na više komada nešto kruto ili tvrdo (u pren. značenju i vršiti pritisak na koga da postupi drukčije nego što želi ili suprotno svojim uvjerenjima). Slomiti koga znači oduzeti mu sposobnost otpora ili nezavisnoga mišljenja, pokoriti ga. Takvo “lomljenje” nerijetko dovodi onoga koji je “u žrvnju” do živčanoga sloma, potpune duševne klonulosti, utučenosti i dotučenosti.

Propast i pad mogu se odnositi na uništenje svega materijalnoga, ali i na gubitak morala. Prasl. *pasti (padti) srodno je sa stind. pádyatç, on pada, micati se prema dolje (taj smo smjer kretanja susreli i u katastrofi). A kako nam je od najranije dobi prvo prijevozno sredstvo noga, u padu je korijen *ped = hodati (grč. poús, podós; lat. pes, pedis = noga).

Rasap i rasulo rezultat su pak rasipanja, prekomjerna trošenja, a posljedice su - osim materijalnih - i rastakanje moralnih vrijednosti.

Svim nevoljnicima koji su prošli taj bolni proces neuspjeha udaren je na čelo žig poraza. Oni su, jednom riječju, gubitnici (dans, prema engleskom našem svagdanjem, luzeri, engl. loser). Poraziti (učiniti da tko izgubi) znači doslovno potući (raziti = tući protivnika, rezati). Sad je zacijelo bliži i izričaj srezati koga (i bez noža). Prvotno značenje glagola gubiti bilo je uzrokovati da se tko ili što iskrivi, izvije (ie. baza je *gheub = savijati se, iskriviti se). Gubitnik je, dakle, onaj koji više ne stoji uspravno, koji se pred svima savija, beskičmenjak. Ako taj glagol dobije predmetak po-, dobivamo glagol pogubiti, što pak znači lišiti koga života, ubiti (odlukom suda), no nije neobično za takvu rabotu reći i sastaviti koga sa zemljom. Tu svaka gimnastika kičme (da se postigne njezina “gipkost” i “savitljivost”) konačno prestaje.