Nova generacija

RAZGOVOR: Hrvoje Hrabak, predsjednik Društva arhitekata Zagreba, Maja Furlan Zimmermann i Bernarda Silov, članice izvršnog odbora DAZ-a

Nova generacija

Različitim nas čini da se osim natječajima želimo baviti lokalnim temama, odnosno problemima koji se tiču grada Zagreba. U tom kontekstu uskoro ćemo pokrenuti stručnu raspravu o temi GUP-a. Strukovno je mišljenje o mnogim problemima u gradu potrebno, i to je naš put djelovanja

Tijekom ožujka na 22. izbornoj skupštini Društva arhitekata Zagreba izabran je u dvogodišnjem mandatu novi predsjednik i Izvršni odbor DAZ-a. U omjeru 72 naprama 59 zagrebački su arhitekti za novoga predsjednika neočekivano izabrali mladog arhitekta Hrvoja Hrabaka, a za članove Izvršnog odbora: Maju Furlan Zimmermann, Bernardu Silov, Dinku Pavelić, Krunoslava Šmita, Damira Ljutića i Marka Milasa. Riječ je o mahom mlađim arhitektima, predstavnicima tzv. nove generacije hrvatskih arhitekata, koja se na sceni afirmirala tijekom nekoliko posljednjih godina. Tim povodom u srijedu 20. travnja tijekom kišovita poslijepodnevna u prostorijama DAZ-a na Trgu bana Jelačića s Hrvojem Hrabakom, Majom Furlan Zimmermann i Bernardom Silov održan je za »Vijenac« kraći razgovor.

Može se reći da je tijekom posljednje Izborne skupštine DAZ-a, održane 15. ožujka došlo do određena presedana. Naime, prvi put izabrani su, mahom mlađi, nekompromitirani arhitekti, a ne imena koja su se na istim funkcijama vrtjela već godinama, ako ne i desetljećima. Na koji ste to način uspjeli postići?

Bernarda Silov: Naš je cilj za izbore bio da se baza članstva proširi na taj način da imamo više izbornih lista te da sa svake od njih u Izvršni odbor DAZ-a dođe po jedan arhitekt, čime bi zakulisne igre i stvaranje lobija bili isključeni.

Hrvoje Hrabak: Opravdano ili neopravdano, sve vrijeme postojao je dojam homogenosti jedne interesne skupine koja je bila na vrhu DAZ-a, oko koje su se vrtjele i nagrade i angažmani i vođenje konkretne politike. Mi smo ponudili da se rad DAZ-a otvori širem članstvu, ali i da se neki ljudi koji su bili isključeni ili su se sami isključili iz njegova rada, a važni su akteri domaće arhitektonske scene, kao što su Hrvoje Njirić ili Penezić & Rogina, opet aktiviraju. Riječju, izbor za nas bio je izbor za širenje utjecaja članstva pri radu i donošenju odluka DAZ-a.

Maja Furlan Zimmermann: Bitno je istaknuti da se mi zalažemo da se više nikada ne dogode izbori na kojima se bira između samo jedne liste i jedne liste, odnosno da od sada postoji izbor barem od dvije liste, a bilo bi odlično kada bi ih bilo i više, da izbor odista bude izbor.

Hrvoje Hrabak: I da od šesto članova na izbore ne dođe kao nekada njih pedeset. Ovaj put došlo ih je 135, no mi hoćemo da na sljedećim izborima glasuje četiristo, pa čak i šesto članova.

No, činjenica je da je članovima DAZ-a bilo već pomalo dosta tog ustajalog stanja. Sada je već očito da su arhitekti glasovali za promjene. Kakav je vaš program i što vas čini različitima od prethodnika?

Bernarda Silov: Različitim nas čini da se osim natječajima želimo baviti lokalnim temama, odnosno problemima koji se tiču grada Zagreba. U tom kontekstu uskoro ćemo pokrenuti stručnu raspravu o temi GUP-a. Želimo GUP raspraviti zajedničkim snagama, a ne da dobijemo nekakve izmjene i dopune političkih struktura te da nam one sugeriraju kako se GUP treba razvijati. Strukovno je mišljenje o mnogim problemima o gradu potrebno, i to je naš put djelovanja.

Dakle, želite postati aktivni sudionici u gradskoj politici.

Hrvoje Hrabak: Da, no nama je jasno da živimo u nesređenu društvu u kojem su strukture i institucije višestruko zakazale upravo na zaštiti javnog interesa, što se najbolje vidi upravo na urbanizmu. U tom kontekstu današnja je uloga DAZ-a mnogo veća. Ugledom i stručnošću DAZ može biti korektiv tog stanja. Mi jednostavno moramo natjerati institucionalne snage koje bi trebale štititi javni interes, ali i stvarati strategiju u prostoru, da napokon rade svoj posao.

Ne bojite li se da ćete time doći u sukob s mnogim političko-interesnim strukturama u gradu Zagrebu kojima je javni interes u drugome planu?

Hrvoje Hrabak: To će se sigurno dogoditi. No, od nekih, uvjetno rečeno istaknutih gradskih struktura već smo dobili potpunu potporu. Jer ono o čemu mi otvoreno govorimo neki gradski pročelnici također misle, ali zapravo ne mogu ili nemaju hrabrosti izreći. S druge strane na taj će način izaći na vidjelo koje su to mračne sile unutar gradske vlasti koje negdje iz pozadine vuku konce.

Možete li mi odrediti ključne probleme u izgradnji grada?

Hrvoje Hrabak: Najopćenitije se može reći da je bolna točka broj jedan nepostojanje strategije razvoja. Današnja je situacija da dolaze brojni privatni investitori s inicijativom. Riječju, oni pokreću stvari, dok Grad i planerska inicijativa za njima sve vrijeme kaskaju. To je pokretačko načelo koje stvara konkretne probleme. Jedan je od problema i podsljemenska zona s predimenzioniranim kućama, koje se vežu uz nedostatnu infrastrukturu. S druge su strane nabujali trgovački centri koji niču uz zagrebačku obilaznicu, a koji na nekim dijelovima, kao što je primjerice slučaj King Crossa, vrlo vrijedno zemljište i krajolik pretvaraju u monofunkcionalan ambijent lišen bilo kakva urbaniteta. Na temelju toga danas možemo govoriti o zagađenju prostora. S treće je strane stanje zlatnih rezerva prostora uz željezničku prugu i rijeku Savu, za koje se ne stvara nikakva strategija razvoja kojom bi Grad pripremio nekoliko makroprojekata na temelju kojih bi mogao i sam pronalaziti kvalitetne investitore u Hrvatskoj, ali i vani.

Maja Furlan Zimmermann: Definitivno je sigurno da je pritisak na Grad i gradsko zemljište golem. O tome svjedoči i broj pozivnih natječaja čije je raspisivanje Grad morao dopustiti, u uskom i ograničenom krugu, koji je nejasan jer nije jasan ni postupak izbora pozvanih autora, ni članova ocjenjivačkog suda, niti su javno objavljivani rezultati. Na taj način dolazi do planiranja gradskih površina, a da nismo svjesni ni na koji način ni s kojim posljedicama.

Dakle, čitava se priča vrti oko GUP-a, kojim se očito više bavila politika, a manje struka. Koje je vaše stajalište prema GUP-u?

Hrvoje Hrabak: U današnji GUP definitivno nije ugrađena strateška politika i misao. Doduše, tijekom devedesetih održano je nekoliko kvalitetnih seminara i radionica. Objavljeni su i neki rezultati, no na kraju, kada je GUP izglasan, rezultati tih rasprava u njemu nisu uopće bili obuhvaćeni. No, s druge strane GUP ne bi nikako smio biti jedini dokument koji regulira rast i razvoj grada. Morali bi se stvarati i makroplanovi kao njegova nadgradnja.

Kako se DAZ može postaviti u zatečenoj situaciji?

Maja Furlan Zimmermann: Samo kao kritičar (smijeh).

Hrvoje Hrabak: Naše je stajalište jasno, da kada je riječ o nekim ključnim gradskim lokacijama ili potezima jedino što garantira kvalitetu rješenja je javni urbanistički i arhitektonski natječaj.

No, ne zaobilazi li grad Zagreb javne natječaje, osobito one međunarodnoga karaktera, tim više jer se u prošlosti pokazalo da su upravo međunarodni natječaji donosili kvalitetna i dugoročna rješenja?

Hrvoje Hrabak: U prvom redu međunarodni su natječaji mnogo skuplji nego državni. No, s druge strane sigurno je da bi kvalitetno otvaranje prema međunarodnoj arhitektonskoj sceni donijelo i novo obzorje arhitektonskoj sceni u Hrvatskoj.

Bernarda Silov: Mislim da i mi sami jednako tako moramo zaposliti svoje mozgove i riješiti problem našega prostora, jer mi ga i najbolje poznajemo.

Hrvoje Hrabak: Hrvatska je arhitektonska scena dovoljno zrela i vrsna da ponudi vrijedno rješenje za bilo koju projektnu zadaću, i u to smo sigurni. No, koliko sada mogu reći, mi ćemo u našem mandatu imati barem jedan međunarodni arhitektonski natječaj.

Istaknuli ste da je glavna bolna točka nedostatak strategije razvoja grada. Koja je vaša vizija razvoja?

Bernarda Silov: Kao prvo urbanizam nikako ne smije biti restriktivan. On mora biti kreativan. Danas imamo previše elemenata koji nam nameću što da se ne napravi umjesto da se oslobodi koncept oblikova-nja. Oblikovanje mora postati slobodno. Mora se osjetiti sloboda u kojoj živimo.

Hrvoje Hrabak: Naše je mišljenje da bi Grad Zagreb, kao što sam već istaknuo, morao odrediti tri ili pet makroprojekata na kojima će ustrajavati, kao što je primjerice zona željezničkih radionica (Gredelj, op.a.). Riječ je odista o zlatnoj rezervi prostora za koju bi grad trebao izraditi strategiju razvoja u koju će onda uklopiti investitore za koje smatra da su podobni da se priključe takvu programu. U svakom slučaju DAZ će štititi javni interes a time i javni prostor.

To je sve lijepo rečeno, no kako, primjerice, riješiti problem bespravne izgradnje?

Hrvoje Hrabak: Eksplozivom! (smijeh). No, s druge strane postoji veliki problem izgradnje koja je legalna, a da po svim parametrima ne bi smjela biti takva. Nažalost, vrlo su velika i vrijedna područja grada Zagreba tako potrošena, osobno se bojim da se za njih više ništa ne može napraviti, nego čekati ono malo sačuvana zelenila da izraste i sve to sakrije.

Na kraju, na koji način mislite izgraditi odnos s Udruženjem hrvatskih arhitekata (UHA) i ne bojite li se mogućih sukoba, jer ipak je riječ o poprilično inertnoj strukovnoj udruzi, interesno nesklonoj radikalnijim unutrašnjim promjenama?

Maja Furlan Zimmermann: Mislim da nikako ne bi smjelo doći do sukoba, jer je UHA savez regionalnih udruženja arhitekata kojima je zajednički cilj promicanje arhitektonske struke. UHA je strukovna udruga u kojoj interes pojedinca nikako ne bi smio doći ispred interesa struke i dok svi rade za opće dobro nema razloga za sukob, a ako se pokaže da nije tako, onda je to tema za raspravu.

Razgovarao Krešimir Galović