Najbolji izvan natjecanja

Najbolji izvan natjecanja

Nagrada za najbolju predstavu u cjelini — Neva Nevičica Zagrebačkog kazališta lutaka, najviše pojedinačnih nagrada Snježnoj kraljici Kazališta lutaka Split, zatim Dječjem kazalištu u Osijeku, Kazalištu Žar ptica i Kazalištu lutaka u Rijeci

Dok kazališna živa scena u svojim predstavama sve češće posiže u riznicu lutkarstva kao totalnog kazališta, lutkari odlažu lutke u prostore zaborava. Kao jedan od možebitnih razloga što se hrvatski lutkari sve više odriču lutke moglo se u javnim razgovorima čuti i kako je to zbog nedovoljna obrazovanja u radu s lutkama, što ponovno ističe važnost školovanja za lutkarstvo, na kojemu bi valjalo ustrajati.

Možda prvi put u njegovoj dva puta po dvadeset godina (jer se održava bijenalno) dugoj prošlosti Susret lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske, SLUK u Osijeku, otvorio je lutak. Ime mu nismo saznali, koliko se moglo razabrati, napravljen je od komada neobojena sukna, a animiralo ga je troje osječkih studenata uglednoga lutkarskoga redatelja i pedagoga iz Ljubljane, Edija Majerona, koji kao gost (naslijedit će ga, kažu, Zlatko Bourek) predaje lutkarstvo na Odsjeku kazališne umjetnosti nedavno osnovane Umjetničke akademije u Osijeku. Na stanovit način lutak je na pozornici HNK ukorak pratio službene govornike, blago ih parodirao, a u jeku predizborne kampanje čak se i rukovao sa za brzu razmjenu ljubaznosti raspoloženim gradonačelnikom.

LUCIDNA SCENSKA IZNENAĐENJA

Pojava i nastupi mladih lutkara novost su ovogodišnjega SLUK–a. Njihovoj većoj skupini pripala je i završna predstava na dan proglašenja nagrada žirija, za koju su u režiji svoga profesora pod naslovom Čovjek–Lutka: Lutka — Čovjek povezali na pozornici Dječjeg kazališta u Osijeku u zanimljivu cjelinu više vježbi na Sergeju Obrascovu, klasiku suvremenoga lutkarstva, omiljenu temu igre vlastitim rukama kao lutkama, od kojih se promišljenim, proćućenim pokretima tijela, solistički ili u skupinama, može postići izobilje lucidnih scenskih iznenađenja.

Kako se to može pročitati i u ovoj prigodi predstavljenoj svečanoj monografiji SLUK–a s preglednim obiljem podataka, SLUK je od 1979. natjecateljski. Ove svoje dvadesete sezone imao je međunarodni žiri. Predsjedao mu je akademik Luko Paljetak, o kojemu je u široj javnosti manje poznato da je osim kao čovjek od pera, pjesnik, svestrani pisac, esejist, dramatik, prevoditelj jednako uspješan i kao lutkarski umjetnik, tvorac jedne od najboljih hrvatskih lutkarskih predstava svih vremena Postojani kositreni vojnik prema Andersenu, kojom se zadarski lutkari zauvijek ponose.

Članovi žirija bili su poljski kazališni teoretik, prorektor lutkarske akademije u Varšavi Marek Waszkiel; češki glumac, ravnatelj na zagrebačkom PIFF–u nagrađivanoga Naivnog kazališta iz Libereca Stanislav Doubrava; kazališni redatelj Joško Juvančić, koji je režirao niz lutkarskih predstava, među kojima i nadasve uspješno Gundulićeva Osmana, te moja malenkost.

NAGRADE I NAGRAĐENI

Najboljom predstavom u cjelini ocijenjena je Neva Nevičica prema Ivani Brlić Mažuranić u izvedbi Zagrebačkoga kazališta lutaka; najboljom režijom rad Vladimira Predmerskoga u predstavi Dugonja, Trbonja i Vidonja Bože Kukolje u izvedbi Dječjeg kazališta u Osijeku; najboljim tekstom (idejom) zamisao redatelja Sunnya Sunninskog u predstavi Čarobna flauta Gradskog kazališta Žar ptica iz Zagreba. Najboljom animacijom ocijenjena su ostvarenja Arete Ćurković (Trbonja) u predstavi Dugonja, Trbonja i Vidonja; Andree Majić (Gerda) u predstavi Snježna kraljica prema Andersenu u izvedbi Gradskog kazališta lutaka Split; Ivana Medića (Mačak) u istoj predstavi ; Branimira Rakića (Vrag), također u Snježnoj kraljici, te Zlatka Vicića (Kokoš) u predstavi Ružno pače prema Andersenu Gradskog kazališta lutaka u Rijeci. Za najbolju glazbu nagrađen je Igor Karlić za istu predstavu. Nagradu za najbolju scensku prilagodbu dobio je Vjeko Alilović, također za Ružno pače. Za najbolju scenografiju nagrađena je Dinka Jeričević za Čarobnu flautu Kazališta Žar ptica, a za najbolju kreaciju lutaka i maski Ivica Tolić u splitskoj predstavi Snježna kraljica. Za najbolji dizajn svjetla nagrađena je osječka predstava Dugonja, Trbonja i Vidonja s majstorom rasvjete Igorom Elekom. Nagradu za ukupnu likovnost predstave Branko Stojaković, koju u spomen velikom lutkarskom umjetniku tradicionalno dodjeljuje Kazalište lutaka Zadar, dobilo je Kazalište Žar ptica za predstavu Čarobna flauta. Žiri SLUK–a iskazao je iznimno priznanje Dječjem kazalištu iz Subotice, koje je nastupilo izvan konkurencije, za vrhunski domet predstave koreodrame Siromašni čizmar i kralj vjetra u izvedbi mađarskoga ansambla.

Dječji žiri za najbolju je proglasio predstavu Snježna kraljica po Andersenu Kazališta lutaka iz Splita. U ime Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta Povelju za promicanje hrvatske dramske umjetnosti na lutkarskoj sceni dr. Antonija Bogner Šaban, autorica monografije o SLUK–u, dala je zagrebačkoj predstavi Neva Nevičica i osječkoj Dugonja, Trbonja i Vidonja.

SCENSKE BAJKE

Klasična scenska bajka u raznolikim prilagodbama vladala je ovogodišnjim susretima, a u njezin duh i poetiku pronicale su predstave po djelu Ivane Brlić Mažuranić i Hansa Christiana Andersena. Bajkovita pučka predaja čini osnovu i izvrsne koreodrame u izvedbi mađarskih lutkara iz Subotice. Izvornih suvremenih lutkarskih tekstova gotovo da nema, što ne znači da za njima ne postoji potreba. Osim Kazališta Žar ptica jedino se Kazalište lutaka iz Mostara (izvan konkurencije) predstavilo uspjelim novim zabavnim i poučnim tekstom, Karius i Baktus norveškog autora Thorbjorna Engera.

Među predstavama u konkurenciji bez ijedne nagrade ostale su samo predstave Kazališta lutaka Zadar Ljubav u gradu noći po Cortu i Zagrebačkoga kazališta mladih Djevin skok, jamačno dijelom zato što nisu lutkarske (kao što to u stanovitom smislu nije ni niz drugih u ovogodišnjem izboru u kojima lutkari pokazuju prije svega glumačko ili plesačko umijeće i kreativnost, a ipak su nagrađivani), a više zato što su one unatoč scenografsko–kostimografskoj opremi i u zadarskom slučaju glumačkog virtuoziteta ostale u internim okvirima kao vježbe, pune proizvoljnosti, a bez komunikacije s gledalištem. Doduše, drukčije, izvanredno povoljno mišljenje o predstavi Zagrebačkoga kazališta mladih kao reakciju i obranu od javne kritički intonirane rasprave u kojoj su s pitanjima autorici projekta najaktivniji bili studenti lutkarstva iz Osijeka na opće iznenađenje zastupao je u svojem broju od 28. travnja »Glas Slavonije«. Uz toliko pohvalna publiciteta festivalskom promašaju, predstavi koja je uzgred rečeno i posve izvan lutkarstva, što će o perspektivama svoga budućega zvanja pomisliti poletni i požrtvovni studenti lutkarstva?

LUTKARI BEZ LUTKI

Na ovogodišnji je SLUK većina lutkara došla bez lutaka. Ili su one bile svedene na najjednostavnije predmete poput zbora notnih znakova u Čarobnoj flauti Sunninskog, na kratkotrajne fragmente s igrom sjena u izvrsno ostvarenoj koreodrami Siromašni čizmar i kralj vjetra ili je uz dva glumca bez maski nastupilo troje pod maskama kao u predstavi Dječjega kazališta u Osijeku Dugonja, Trbonja i Vidonja. U vrlo zahtjevnu, suptilnu igru s marionetama, koje su se pokazale najpodesnije za Andersenovu Snježnu kraljicu, upustilo se jedino splitsko kazalište lutaka, dok su Riječani, kao da nemaju dovoljno povjerenja u lutke, predstavi dodali kabaretski program koji nema nikakve veze s radnjom igrokaza Ružno pače po Andersenu.

I tako dok kazališna živa scena u svojim predstavama sve češće posiže u riznicu lutkarstva kao totalnog kazališta, lutkari odlažu lutke u prostore zaborava. Kao jedan od možebitnih razloga što se hrvatski lutkari sve više odriču lutke moglo se u javnim razgovorima čuti i kako je to zbog nedovoljna obrazovanja u radu s lutkama, što ponovno ističe važnost školovanja za lutkarstvo, na kojemu bi valjalo ustrajati. Povremena gostovanja redatelja i pedagoga iz lutkarski razvijenijih sredina poput Češke, Poljske, Bugarske i Slovenije u predstavama pojedinih naših lutkarskih kazališta ne mogu biti trajan izlaz.

Ako su na SLUK–u ovoga proljeća najbolje predstave bile tako reći izvan konkurencije (u svakom slučaju predstava kazališta iz Subotice, a na svoj način, po predanosti lutkarstvu u istodobnoj studioznosti i radosti igre nastup osječkih studenata), to nije samo usklađivanje s našim neprolaznim boljim običajima, nego bez dvojbe ima i razloga koje bi lutkari mogli prevladati kao što su to u više prigoda učinili, ostvarujući domete priznate i u međunarodnim razmjerima.

Marija Grgičević