Vijenac 292

Arhitektura

Izazovi prostora

Grožnjanske senzacije

Ovogodišnji simpozij s temom Senzacija — ostajanje u vezi zamišljen je kao dalji iskorak u istraživanju potencijala digitalne ere i informacijskih tehnologija za kreiranje nove višeosjetilne prirode

Izazovi prostora

Grožnjanske senzacije


Ovogodišnji simpozij s temom Senzacija — ostajanje u vezi zamišljen je kao dalji iskorak u istraživanju potencijala digitalne ere i informacijskih tehnologija za kreiranje nove višeosjetilne prirode


U okviru ljetnog edukativno–kulturnog programa Međunarodnoga kulturnog centra Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu će se od 7. do 14. kolovoza održati drugi po redu Međunarodni simpozij za teoriju i oblikovanje u digitalno doba s arhitektonskom radionicom s temom Senzacija — ostajanje u vezi. Ovogodišnji simpozij s istim voditeljima — Nigelom Whiteleyem (teoretski dio) i studijem Penezić i Rogina arhitekti (radionica) te temom usmjerenom daljem razmatranju zakonitosti digitalne ere, nastavlja se na prošlogodišnji obnoviteljski skup, kojim smo nakon desetogodišnje stanke izazvane ratnim (ne)prilikama nanovo pokrenuli program započet još 1989. u svrhu istraživanja stvarnih kakvoća svijeta u kojem živimo i njegovih refleksija na oblikovanje suvremenog životnog okoliša.


slika


KARIZMATIČNI CEDRIC PRICE

Inicijalno okupljanje od prije šesnaest godina bilo je posvećeno izučavanju kulturnih teorija legendarnoga britanskog povjesničara i kritičara arhitekture i dizajna Reynera Banhama (1922–1988), proroka popularne kulture, na čijim smo idejama i stajalištima temeljili dobar dio vlastita arhitektonskog svjetonazora. Njegova znamenita knjiga Teorija i oblikovanje u prvoj mašinskoj eri (1960) bila je višestruko važna za prvi grožnjanski skup — dobro elaboriranim znanstveno–analitičkim pristupom demitologiziranja junačkoga doba modernizma; zatim kao paradigma kreativne metode, zasnovane na međudjelovanju teorije i oblikovanja, uz stajalište da drugo (kreiranje oblika) ima ishodište u prvom (teorija); a i sam je naziv simpozija izveden iz naslova Banhamove knjige u skladu s tada aktualnom trećom mašinskom erom.

Predratni niz simpozija doživio je vrhunac 1990. kada su međunarodni skup pod naslovom Radne igre (bez granica) vodili proslavljeni britanski arhitekt Cedric Price (radionicu) te teoretski dio Nigel Whiteley, voditelj Škole kreativnih umjetnosti Umjetničkog odjela Sveučilišta u Lancasteru u Velikoj Britaniji. Cedric Price (1934–2003), jedan od najavangardnijih i najduhovitijih arhitektonskih mislilaca druge polovice prošlog stoljeća, i Whiteley, profesor, teoretičar i kritičar dizajna čije je proučavanje međuodnosa suvremenog društva i oblikovanja rezultiralo opsežnim ukoričenim uspješnicama poput knjige Pop dizajn: od modernizma do mode (1987), ili životopisno–problematskog prikaza teorija njegovog prethodnika i uzora u knjizi Reyner Banham – povjesničar neposredne budućnosti (2002), ali i brojnim esejima u kojima analizira znakovite aspekte suvremenog oblikovanja, odlično su se nadopunjavali, premda su se prethodno susreli tek jednom, dogovarajući se o temi simpozija.

Grožnjan je toga predratnog kolovoza, ponajviše zahvaljujući njima dvojici, živio sadržajnim interdisciplinarnim životom, a poseban začin skupu pa i cijelom grožnjanskom ambijentu dao je karizmatičnom osobnošću Cedric Price. Manje je poznato da je Price, osim što je širio dobre vibracije bio i najuspješniji sudionik radionice. Naime tom je prigodom u sklopu praktične zadaće za Grožnjan izradio projekt Turtlan, kojim je iste jeseni osvojio priznanje na Shinkenchiku natječaju Electronic house u Tokiju. Koliko je Priceu značila kratka grožnjanska epiozoda i taj projekt, svjedoči činjenica da je on, osim što je uvršten zajedno sa faksimilom šaljivoga certifikata o sudjelovanju na simpoziji u knjigu Opera, pregled njegovih projekata od 1985, također objavljen i na naslovnici knjige.


OPRAVDANOST NOVOGA POČETKA

Iako su ratna zbivanja ubrzo osujetila održavanje simpozija, tada uspostavljene veze brižno smo njegovali i razvijali, što je urodilo novim suradnjama. Uspješnost predratnoga skupa i pozitivne reakcije mnogih uvjerile su nas u opravdanost novoga početka, a potpora Cedrica i Nigela pritom je bila od presudna značenja. Stoga je i prvi obnoviteljski skup u kolovozu 2004. protekao u znaku obojice, Whiteleyja ponovno kao nenadmašna voditelja teoretskog dijela, a Priceu, koji je nažalost preminuo prethodne godine, u sklopu simpozija, na dan njegove smrti 10. kolovoza, priredili posvetu s postavom skromna memorijalnog znamena na mjestu gdje je 1990, kao uvjereni laburist, spontano odao počast Ulici Prvog maja, ritualno kleknuvši ispred pločice s njezinim natpisom. Svjesni dramatičnih promjena koje su se dogodile u proteklih desetak godina i prijelaza iz mehaničke u digitalnu eru, u kojoj je digitalizacija prožela sve pore ljudske svakodnevice, donoseći nove specifične uvjete i zakonitosti s kojima se većina arhitektonskih praksi jednostavno (sustavno) ne bavi, obnovljeni smo simpozij posvetili temi teorije i oblikovanja u digitalno doba. Skup je okupio petnaestak polaznika iz više zemalja (Hrvatska, BiH, Francuska, Njemačka, Tajland, Kanada), a pored teoretskog dijela i radionice u večernjim terminima izlagali su gostujući predavači/kritičari — arhitekt Hrvoje Njirić, videoumjetnik Dalibor Martinis, povjesničar umjetnosti Krešimir Galović, likovna kritičarka Iva Körbler te Tihomir Milovac, kurator u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti.


slika


ISTRAŽIVANJE POTENCIJALA DIGITALNE ERE

Ovogodišnji simpozij s temom Senzacija — ostajanje u vezi zamišljen je kao dalji iskorak u istraživanju potencijala digitalne ere i informacijskih tehnologija za kreiranje nove višeosjetilne prirode. U digitalnoj eri sve više postajemo svjesni važnosti, pa čak i neizbježna imperativa, holističkog pristupa koji vodi, ako ne potpunoj integraciji, a ono barem stalno promjenjivu međuodnosu uma i tijela. Temom simpozija želi se podcrtati potreba za potpunijim uključivanjem svih osjetila u procesu oblikovanja za digitalno doba i predvladavanje dominacije vizualnosti kao glavnog obilježja kasne mehaničke ere. Ostajanje u vezi ne znači samo komunikaciju putem elektronskih medija, simulakruma i hiperrealnosti, nego i u doslovnom smislu dodir, zadovoljstvo osjeta, uzbudljivost taktilnosti, senzualnost površine, putenost kože, odjek zvuka, prizivanje okusa i zavodljivost suosjetilnosti.

U jedinstvenoj atmosferi grožnjanskog simpozija/radionice u ravnoteži ozbiljnosti i ležernosti, rada i zabave, igre i učenja, pored inspirativnih teoretskih uvoda i konkretnih praktičnih zadaća vezanih uz lokalni kontekst, interdisciplinarnom karakteru ovogodišnjeg skupa prinos će dati i gostujući kritičari: Masayo Ave, multimedijalna dizajnerica iz Milana, Žarko Paić, publicist i teoretičar medija, arhitektica Helena Paver Njirić te Antonino Saggio, arhitekt i teoretičar iz Rima, urednik edicije IT Revolution in Architecture. Stoga svi oni koji žele doznati kakav je uistinu svijet u kojem živimo, ili barem kakvim bismo ga trebali percipirati, neizostavno će od 7. do 14. kolovoza pohoditi slikovit istarski gradić umjetnosti.

Vinko Penezić

Vijenac 292

292 - 12. svibnja 2005. | Arhiva

Klikni za povratak