Ayckbourn i dalje u formi...

Richmond Svjetska praizvedba 67. drame Alana Ayckbourna Private Fears in Public Places (Privatni strahovi na javnim mjestima) održana je prošlog tjedna u Orange Tree Theatreu u engleskom Richmondu, a u režiji sama autora. Drama o šest osamljenih ljudi odvojenih života, ali spojenih pod čudnim okolnostima, govori o nesporazumima, neizgovorenom i nerazumijevanju, a kritika ju je ocijenila još jednim majstorskim radom velika pisca. Sam je Ayckbourn komad okrstio filmskim, dok je kritika zapazila njegovu vrhunsku teatralnost i čehovljansku sposobnost da se iz tiha očaja izvuče duhovitost. Jedan od najboljih Ayckbournovih komada posljednjih godina potvrđuje ga još jednom kao autora koji nije izgubio svoj rijedak, ali izniman dar za komičnu sućut, zaključuje kritika.

...a Ljubimov i dalje svoj

Moskva Još jedan veliki majstor svjetskoga teatra Jurij Ljubimov predstavio se novom premijerom u svom Kazalištu na Taganki, dokazujući i dalje umjetničku vitalnost i u 87. godini života. Souffle je kombinacija filozofskih tekstova s kraja 19. i početka 20. stoljeća temeljena na djelu Nietzschea, Kafke, Joycea i Becketta i može se smatrati zaključnim dijelom trilogije koju je Ljubimov započeo radovima ruskih pjesnika s početka 20. stoljeća te produkcijom zasnovanom na radu skupine OBERIU. Souffle je niz citata, nepovezanih naracijom, nejasnih karaktera i bez objašnjenja o kojim je tekstovima riječ, tako da se jasno prepoznaju jedino dijelovi iz Procesa i Beckettovih drama, dok je ostatak teško prepoznatljiva kompilacija. Kritike o predstavi čija scenografija cijelu priču stavlja u kontekst moskovskih autobusnih postaja (!?) vrlo su oprezne, zapravo bez pravog suda, i služe se frazama o zanimljivoj produkciji koja govori o očaranosti Ljubimova filozofijom, ali ne razmišlja mnogo o publici. Souffle će iritirati svakoga tko u kazalištu traži narativnost, ali će zanimati one koji vole fragmentarne impresije, kažu. »Ovo je teatar koji samo Jurij Ljubimov može napraviti«, pitijski zaključuje kritika.

Vaginini dijalozi

New York Orgazmi, drama naslov je drame Dana Israelyja koja je s mnogo smijeha popraćena već na premijeri u njujorškom SoHo Playhouse, ali koju je ozbiljna kritika pokopala smatrajući je »komadom bez jednog smiješnog dijaloga koji uz to intenzivno prakticira mizoginiju«. Kritika je više komentirala reakcije publike, zabrinuta za mentalno zdravlje onih koji su se najviše smijali, podsjećajući pisca da se Amerika seksualnošću na sceni bavila još prije četrdeset godina i da je ovakva priča o orgazmu otkrivanje tople vode. Drugi su pak ustvrdili kako je ta duodrama hrabrija u nekim elementima od Vagininih monologa, a početna teza drame je da Bogu čovjek iz prve baš i nije uspio, nakon čega je odlučio ispraviti grešku pa je stvorio Evu. Kako je iz takve početne postavke drama uspjela biti mizogina teško je objašnjivo, no vrijedi zabilježiti činjenicu da nakon završnoga pljeska započinje rasprava koju vodi Israelyjeva supruga, inače psihoterapeut za seksualne disfunkcije!

Sterijino pozorje u znaku Jugoslavije

Novi Sad Sterijino pozorje, koje se ove godine održava od 26. svibnja do 4. lipnja, prolazi u znaku velike obljetnice, pola stoljeća od osnivanja. Pedeseto izdanje festivala u programu Krugovi okupit će predstave iz svih republika bivše Jugoslavije, temeljene na dramama nastalima u posljednjih petnaest godina »od kada više nismo zajedno«, kako stoji u programu. Uz program nacionalne drame koji okuplja osam produkcija iz Srbije i Crne Gore, Krugovi u izboru selektora i Umjetničkog direktora festivala Ivana Medenice donose još pet produkcija. Hrvatsku zastupa Jazz riječkoga HNK Filipa Šovagovića u režiji Ivice Buljana, Sloveniju prezentira Hodnik Matjaža Zupančića, Makedoniju Na drugoj strani Dejana Dukovskog, BiH dolazi s Pobunom u Narodnom pozorištu Harisa Pašovića, a Srbiju i Crnu Goru predstavljaju Dvije Tene Štivičić u režiji Snježane Banović. Kako bi se izbjegla komemorativna atmosfera, nije u program uvrštena nacionalna dramska klasika, a Medenica je doveo i nekoliko produkcija gdje su križani tekstovi iz jedne države i redatelji ili produkcija iz druge. Inače, moto je ovogodišnjega festivala U potrazi za izgubljenom modernošću.Jasen Boko