OSLUŠKUJUĆI BILO PUBLIKE

Koncert Guya Davisa u Zagrebu

Koncertni su nastupi autentičnih interpreta crnačkoga bluesa, bez obzira bio on country ili urbani, u nas vrlo rijetki, ili ih gotovo uopće nema, što začuđuje, budući da je riječ i o mlađoj publici prihvatljivu glazbenom fenomenu. Ili se pak baš njoj pod tim imenom prodaje nedefinirana klupska inačica? Tako među posljednje bilježimo one koje je u zagrebačkom Kulušiću i Studentskom centru, sad već davno, održao Philadelphia Jerry Ricks. Nedavno smo, točnije u srijedu 6. travnja, zahvaljujući agenciji Impresario i promotivnoj kući Nota, ipak imali prigodu poslušati autentičnoga predstavnika američke mlađe blues i rhythm & blues scene, svestrana glazbenika, gitarista koji mijenja instrumente sa šest i dvanaest struna, usnog harmonikaša, bendžoista, vokalista, skladatelja pa i glumca Guya Davisa.

Davis, zanimljivo, dolazi iz srca Manhattana, a ne s američkog juga, no njegove se interpretacije i pristup bluesu nimalo ne razlikuju od onih na kakve smo navikli u izvođača iz Louisiane ili Georgije. Ključnu ulogu u tome ima Davisovo nasljeđe, on samo nastavlja smjerom koji su u bluesu zacrtali njegovi preci, a to čini doista dobro i na pravi način, nadahnut, kako sam kaže, Fredom McDowellom, ali očito i legendarnim Robertom Johnsonom, Mississippi Johnom Hurtom, Blind Willie McTellom, Skipom Jamesom te još nekim drugima. Guy Davis u zagrebačkoj je Tvornici nastupio uz pratnju drugoga gitarista, također vrsna interpreta bluesa iz Ohia, Neraka Rotha Pattersona, te pouzdana el. basista, inače kontrabasista Marka Murphyja, stric kojega je, istog imena i prezimena, izvrstan be–bop pjevač, prije četrdesetak godina nastupio u istoj toj dvorani. Guy Davis se prema očekivanjima u Zagrebu predstavio kao glazbenik koji je u potpunosti svladao tretman i način sviranja svojih instrumenata u bluesu te kao vokalist odgovarajućega snažna glasa. Improvizirajući program, osluškujući b``i l o publike u pristojno popunjenoj dvorani, te koristeći se neobveznom konferansom, ubrzo je uspostavio nužan i prisan kontakt sa slušateljima, od kojih se dio do toga trenutka očito još nije susreo s autentičnim bluesom.

Najavio je prije koncerta niz klasičnih blues–tema poput Drop Down Mama, Drifting Blues, Goin' Down Slow i Come Back Baby, no publika je najbolje primila njegove originalne teme, Shakey Pudding izvedenu s naglašenim snažnim ritmom, te 61 Highway, u izvedbi koje je drugi gitarist Nerik Roth Patterson publiku zabavio i oduševio ušavši svirajući u njezine redove. Watch You Do, poduprt također snažnim ritmom, Dixonov Back Door Man, te Davisov original Red Rooster bili su Davisov vrhunac u dvorani, ali je to istodobno bio i uvod u njegov završni solo nastup, u kojemu će, svirajući bendžo, demonstrirati i neke svoje folk–impresije.

Kao predgrupu nastupa Guya Davisa i njegova trija predstavio se jedan od naših rijetkih sljedbenika country bluesa, trio Little Pigeon ForHill Blues iz Zaboka, predvođen usnim harmonikašem i vokalistom Tomislavom Golubanom. Uz njega su u triju nastupili gitarist i vokalist Ante Prgin i bas–gitarist Nikola Herceg. Uloga je te predgrupe bila da atmosferu u dvorani ugrije i priredi za nastup američkoga gosta, što je ona na primjeren način i napravila, dokazavši već na početku da je blues prisan i prihvatljiv, te da ga valja slušati sa srcem i osjećajem. Guy Davis u Zagrebu je nastupio u sklopu kraće promotivne turneje, svrha koje je trebala biti predstavljanje njegova najnovijega uspjelog diska Legacy. Nadamo se da zahvalna zagrebačka blues–publika neće trebati još dugo čekati da upozna još kojeg relevantnog autentičnog blues–umjetnika.