O aktualnostima i akutnostima

»Oris«, časopis za arhitekturu i kulturu, gl. ur. Andrija Rusan, VII-31-05, Zagreb

Trideset i prvi broj časopisa »Oris« donosi četrnaest članaka vezanih, ponajprije, uz teme arhitekture i urbanizma, ali i širega područja kulture, koja arhitekturu uključuje na, više ili manje, posredan način (npr. tekst Gorana Raka Hrđavi megaliti, koji daje kratku, jasnu i nadahnutu interpretaciju spomen-obilježja hrvatskim braniteljima i žrtvama Domovinskog rata; tekst Antonije Majače Tetoviranje grada, u kojem autorica piše o angažiranom web projektu Face to face dvojca Armanda/Geisler; ili zanimljiv tekst Majde Širca o fotografijama arhitekta Blaža Budje Oko koje me vodi).

NEBODER I KRAJOLIK

Osim što ćemo u časopisu pronaći stanovit broj interpretacija različitih arhitektonskih ostvaraja od Italije, preko Australije, Slovenije do Hrvatske (Jasminka Rusan: Arhitektura na dar; John Bralić: Sustavi zrcala; Maja Ivanič: Popravak konteksta…), kao temu broja mogli bismo definirati problematiku nebodera i krajolika koje povezuje tema urbanizma. Uvodni članak Liane Lefaivre govori o bečkim tornjevima Hansa Holleina, koji uz Petera Eisenmana, Aratu Izosakija i Franka Gehryja pripada vrhunskoj skupini arhitekata svoje generacije (»Oris«). Na njega se nadovezuje, inteligentno i duhovito, a opet vrlo profesionalno napisana, lokalna priča Srećka Horvata Apoteoza nebodera: paradoks hrvatskog urbanizma (u kojoj autor uočava i razrađuje tri osnovna elementa novog svi su ludi za tornjevima trenda u zemlji Hrvatskoj: 1.) nedostatak urbanističkog plana (grada Zagreba); 2.) nepristupačnost arhitekture široj publici; 3.) konkurencija inherentna kapitalističkom poduzetništvu) i »Orisov« intervju s Hansom Holleinom (Protiv toga sam da arhitektura bude neutralna).

Hollein nam obrazlaže ideju svoje arhitekture i prepričava priču svoga puta – od školovanja u pedesetima do početaka njegove prisutnosti na svjetskoj sceni početkom šezdesetih. Mlađim generacijama zanimljivo će biti čuti kakva je revalo-rizacija fenomena kulture općenito (posebno arhitekture i umjetnosti), za koju se borio i sam Hollein, stupila na scenu od tada (pod tim, ponajprije, mislimo na oslobađanje od dogmatizma moderne) te će je zapanjiti priče o nedostupnosti, ili teškoj dostupnosti, informacija u vrijeme Holleinove mladosti.

O postmodernističkoj redefiniciji stila života i, s tim u vezi, pojmova grada, krajolika i urbanizma uopće piše Stefan Kurath u tekstu Krajolik i urbanizam – između kontrole i laissez-fairea. Autor smatra da se nalazimo na prekretnici i da krajolik dobiva na važnosti. Ističe kako je hvatanje u koštac s urbanim krajolikom, nekontroliranim širenjem grada, stapanjem grada s okolišem u posljednjih nekoliko godina stvorilo nove načine percepcije. To pokazuju ne samo suvremeni projekti koji su fokusirani na temu krajolika nego i diskurs koji okružuje krajolik i urbani razvoj. Sve se, očito, stubokom mijenja pa je tako i forma intervjua s Platformom 9,81 (Onaj tko ima prostor, ima političku moć) poprimila otvoreni, ležerniji oblik razgovora za stolom (veći broj onih koji intervjuiraju i koji bivaju intervjuirani), preslikavajući tako i karakter same organizacije. Ovaj pristup unosi dobrodošlu dinamičnost i odmak od ustaljenih šablona novinarske forme, zadržavajući, pritom, potrebnu dozu profesionalnosti. Platforma 9,81 nevladina je udruga, koju je 1999. u Zagrebu osnovala skupina studenata arhitekture. Danas je čine grupe iz Zagreba i Splita, a nastoje razviti novu arhitektonsku praksu i interdisciplinarne obrazovne mreže (»Oris«). Promoviraju aktivizam i nove urbane tehnike.

U cjelini, časopis je informativan i ozbiljnu problematiku prezentira ozbiljno, ali na osebujan i neuštogljen način. Tomu pridonosi i kvalitetan i moderan dizajn, koji ne možemo ne zapaziti. Na kraju časopisa ispisane su kratke biografije autora tekstova i umjetnika. Kada sam dobila ovaj zadatak, uredništvo me upozorilo da časopisu uočim vrline i mane. Trudila sam se, ali ozbiljniju slabost, vrijednu spomena, ne uočih. Stoga završavam ovu recenziju s još jednom vrlinom, koju, kao i anglistica, ne mogu previdjeti — odlični prijevodi tekstova na engleski jezik.

Ivana Rončević