Hrvatska glazba

Hrvatska glazba

Autorica Dubravka Zglavnik Horvat, dizajnerica, veličina 35,50 x 29,82 mm, naklada 200 000, datum izdanja 15. travnja 2005.

Prvi Muzički biennale Zagreb (MBZ), međunarodni festival suvremene glazbe, održao se na poticaj hrvatskoga skladatelja Milka Kelemena od 17. do 24. svibnja 1961, a njegova nepre-kinuta, gotovo polustoljetna tradicija svrstava ga među najstarije festivale suvremene glazbe u svijetu.

Prvih je godina Kelemen ponajprije htio hrvatsku glazbu suočiti s najaktualnijim zbivanjima u suvremenoj glazbi, opravdano držeći da ona svoje dostojno mjesto u svijetu može osigurati jedino ako prihvati najsuvremenije tendencije. No s vremenom se i hrvatsko glazbeno stvaralaštvo počelo uklapati u taj okvir, osobito sedamdesetih godina, kada su i pripadnici starijih generacija, ali posebice mlađi skladatelji, počeli prihvaćati bijenalska iskustva i uključivati ih u osobni izraz (npr. Branimir Sakač, Natko Devčić, Milo Cipra, Ivo Malec, Stanko Horvat, Ruben Radica, Igor Kuljerić, Dubravko Detoni, Silvio Foretić, Davorin Kempf, Marko Ruždjak, Frano Parać i drugi).

Na MBZ-ima gostovao je niz sjajnih umjetnika i ansambala, a dokaz njegova ugleda i popularnosti jest i odluka Međunarodnoga društva za suvremenu glazbu (ISCM) da se 23. MBZ-u 2005. povjeri organizacija Svjetskih dana glazbe, manifestacije koja postoji još od 1923, kada je u Salzburgu i osnovano ISCM. Tako je na ovogodišnjem Biennalu u okviru Svjetskih dana glazbe, koji su se odvijali usporedno s ostalim festivalskim manifestacijama, izvedeno sedamdesetak skladbi iz 35 zemalja, koje je izabrao međunarodni žiri na temelju prijava koje su potaknule nacionalne sekcije ISCM-a. (ISCM danas broji 57 nacionalnih sekcija.)

Ovogodišnji je Biennale bio prava svečanost suvremene glazbe, a Zagreb je od 15. do 24. travnja bio središte glazbene karte svijeta.

Stjepan Šulek

Hrvatski skladatelj, violinist i dirigent Stjepan Šulek (Zagreb, 1914 – Zagreb, 1986) svestranim je stvaralaštvom obilježio hrvatsku glazbenu kulturu 20. stoljeća. Šulek je rano počeo učiti glasovir i violinu, a nakon završene gimnazije i srednje glazbene škole studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je u klasi prof. Václava Humla diplomirao violinu 1936. Kratkotrajno je slušao predavanja iz kompozicije kod Blagoja Berse, ali se na tom području razvijao kao samouk. Kao komorni glazbenik i koncertant vrhunske muzikalnosti od 1933. aktivno muzicira u raznim komornim sastavima; kao dirigent vodio je nekoliko godina (1958-1962) Komorni orkestar Radio-televizije Zagreb, a i poslije je povremeno nastupao, uglavnom kao interpret vlastitih djela. Od 1940. Šulek se bavi i nastavom violine, a od 1947. do umirovljenja 1975. profesor je kompozicije na zagrebačkoj Muzi-čkoj akademiji. Dobitnik je niza nagrada i priznanja. Od 1954. bio je redovan član

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Najvažnije je područje Šulekove mnogostruke glazbeničke djelatnosti skladateljstvo. U njegovu opusu središnje mjesto pripada instrumentalnoj glazbi, koju oblikuje na načelima jasne arhitektonike i vrhunskoga majstorstva u instrumentaciji. Osam simfonija nastalih između 1944. i 1981. odlikuje se širokim rasponima izražajnosti i bogatstvom zvukovnih rješenja. Skladao je i četiri klasična koncerta, deset solističkih koncerata, pet gudačkih kvarteta, brojna komorna glasovirska, kao i druga solistička djela. Komponirao je i dvije opere na vlastita libreta, Koriolan (1957) i Oluja (1969), te jedan cjelovečernji balet De veritate (1977). Šulekovo vokalno stvaralaštvo obuhvaća kantatu Zadnji Adam, dva ciklusa solo pjesama te osebujnu Bašćansku ploču za mješoviti zbor a cappella (1980).

Priredila Sandra Cekol