HAZU o hrvatskom jeziku

»Forum«, mjesečnik razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, gl. ur. Slavko Mihalić, god. XXXXIV, knj.LXXVI, br. 1–3, siječanj–ožujak 2005.

Prvi ovogodišnji (tro)broj »Foruma« otvara tekst koji je usko vezan uz njegova izdavača. Naime, Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) na sjednici održanoj 23. veljače 2005. jednoglasno je prihvatilo Izjavu o položaju hrvatskoga jezika, koju je, potaknut nizom aktualnih pitanja o hrvatskom jeziku, predložio Akademijin Razred za filološke znanosti. Izjava je izazvala iznimno zanimanje javnosti te pokazala još jedanput osjetljivost naše kulturne sredine kad je posrijedi jezik.

Kako se to ističe u uvodu tog dokumenta: »Pitanje o položaju (statusu) hrvatskoga jezika u prvom je redu pravno pitanje, a jezikoslovna je argumentacija preduvjet pravnoj samo utoliko što treba odgovoriti na pitanje je li hrvatski jezik poseban jezik, različit osd srpskoga, ili od bošnjačkoga (bosanskoga, jezika bosanskih Muslimana), ili od crnogorskoga, i da li je jezik Hrvata u Bosni i Hercegovini isti kao i hrvatski jezik u Republici Hrvatskoj.« Premda se u tisku dosta pisalo o Izjavi, vrijedno ju je pročitati u cijelosti, što će zasigurno pružiti odgovore na mnoga pitanja na koja tekstovi o Izjavi nisu mogli. Jedan je od najvažnijih naglasaka tog dokumenta: »Iako Hrvati govore različitim narječjima i govorima, kao i drugi narodi, hrvatski je književni i/ili standardni jezik jedan i jedinstven.«

Na idućim stranicama slijede književni prilozi. U slojevima proze i poezije, domaćih i inozemnih autora svaki će čitatelj zasigurno naći nešto po svom ukusu. Književni blok »Foruma« otvara kolumbijski novinar i književnik Mario Mendoza, sa čijim se dvjema pričama upoznajemo u prijevodu Željke Lovrenčić. Prva od njih, Zabava, bit će zabavna samo onima morbidna ukusa, dok će u većine njezin rasplet ostaviti neugodan grč u želucu. Druga pak, Priča iz sobe 804, priziva u sjećanje film Pedra Almodóvara Pričaj s njom, tako da je efekt šoka koji u čitatelja izaziva ipak osjetno slabiji.

U zanimljivije tekstove u broju svakako valja ubrojiti još jedan ulomak iz memoarske proze Na rubu potkove Nikole Batušića. U pretprošlom broju »Foruma« objavljen je iznimno duhovit Laboratorec, a ovaj put Batušić piše o Knjigama bake Eme. Pišući obiteljsku kroniku Batušić piše i o povijesnim događajima i životu više srednje klase u Zagrebu početkom prošloga stoljeća. Neosporan Batušićev spisateljski dar i privlačan stil tjeraju me da s nestrpljenjem tražim i čekam još (budući da tekst nije praćen nikakvom uredničkom napomenom koja bi išta govorila o izlasku knjige, preostaje mi samo nada da će »Forum« dotad nastaviti s objavljivanjem izvadaka).

U književnom se bloku kao zasebna cjelina izdvajaju dva teksta napisana u povodu stote obljetnice rođenja Nikole Šopa. (Nedjeljko Mihanović Posestrimstvo stvari i Božidar Petrač, Ideja siromaštva i uzajamnosti u pjesništvu Nikole Šopa.)

Da u »Forumu« čitamo tekstove autora različitih generacija, najbolje svjedoči dio rukopisne zbirke (dvadeset pjesama) Zamjenice Dubrovčanke Mile Pavićević, koja nije napunila ni sedamnaest godina, a kojoj je pripala čast da zaključi ovaj broj časopisa.

Ljubica Ivanišević