BEZ HTIJENJA

BEZ HTIJENJA

Odterećen od htijenja u dramaturško–redateljskom smislu i vrlo solidan u izvođačkom dijelu, Eric! A Sa'tie! donosi pravo osvježenje i odterećenje na zagrebačku kazališnu scenu, tako da mu se pojedini propusti mogu progledati kroz prste

Redatelj i koreograf Mark Boldin, dramaturginja Sanja Ivić i četvero izvođača postavili su predstavu koreodramske strukture na sceni Teatra Exit, služeći se Satiejevom glazbom (osobito klavirskim sonatama) i de(re)kontekstualiziranim autobiografskim i proznim zapisima kao interpretativnim polazištima i improvizacijskim akceleratorima. Predstava je realizirana u suradnji s Atelier chorégraphique i Akademijom dramske umjetnosti kao završni ispit Sonje Kovačić, studentice prve generacije odsjeka Produkcije. (Nadajmo se da će se ta praksa nastaviti i, zahvaljujući novom valu kazališnih producenata, proširiti i na kvalitetne ispitne produkcije studenata režije i dramaturgije.) Premalo je prostora da se dostojno predstavi avangardni francuski umjetnik blizak pojedinim suputnicima kruga nadrealista, najpoznatiji po svojoj inovativnoj glazbi, ali i čudačkom načinu života. Svakako valja napomenuti kako njegov rad zaslužuje (i zahtijeva) istraživanje i propitivanje, i to ne samo u zatvorenosti jedne nego u transgresivnosti i otvorenosti više udruženih metoda ili, u slučaju ove predstave, izvedbenih formi i scenskih praksi. Predstava Erik! A Sa'tie! utoliko ima dobro promišljeno i osmišljeno idejno polazište, ali, nažalost, ostavlja dojam kako zastaje i zatvara se na pola puta, ostavljajući brojne interpretativno–improvizacijske kovčege neotvorenima ili tek nedovoljno odškrinutima.

Predstava je strukturirana kao niz zasebnih situacija u kojima dominira pojedina izvedbena tehnika (kazalište sjena, crno kazalište, ples, pjevanje, dramska sekvenca, /panto/mima…), koje uz tek povremene iznimke vrlo meko i fluidno prelaze jedna u drugu. Za polazišnu osnovu, na koju se improvizacijama i vrlo slobodnim asocijativnim nizovima gradi iznimno dinamična (mikro)situacija, uzeti su tekstualni fragmenti Satiejevih otvorenih misli i glazba koja gotovo ni u jednom trenutku nije potisnuta u pozadinsku funkciju kulise. Konvencija dramskoga lika neprestano se gradi kako bi se već sljedeće minute dekonstruirala i postala vrlo krhka. U videomaterijalu (Hrvoje Felbar), projiciranu za vrijeme predstave, izvođači se predstavljaju osobnim imenima i sekvencama iz sfere privatnoga, što dovodi do daljega propitivanja pitanja izvođačeva ja i njegova odnosa s već ionako izlomljenim i nestalnim likom. Izvođači su, kao i svi ostali, Eric Satie, dakle i slučajni prolaznici, brodska posada, prijatelji, ljubavi, ali i oni sami.

Od izvođača svakako valja istaknuti izvrsnoga Mladena Vasaryja, svojevrsna neproglašena zborovođu, tj. začinjača scenskoga zbivanja, koji s najviše umijeća ujedinjuje raznorodne izvođačke vještine. U izvedbama ostalih izvođača, Linde Begonja, Marija Škalića i Đorđa Manojlovića, osjeća se prevlast njihove primarne izvođačke vještine (gluma, ples, sviranje) nad ostalima.

Odterećen od htijenja u dramaturško–redateljskom smislu i vrlo solidan u izvođačkom dijelu, Eric! A Sa'tie! donosi pravo osvježenje i odterećenje na zagrebačku kazališnu scenu, tako da mu se pojedini redateljski i dramaturški propusti, koji se u najvećoj mjeri tiču dosljedna i dubinskog propitivanja materijala (u koji ulaze i sami izvođači) i njegova sustavnijeg povezivanja u koherentnu cjelinu, mogu progledati kroz prste. »Idemo dalje. Na to pitanje ću se vratiti kasnije.«

Ana Prolić