USKRŠNJI OTOK

USKRŠNJI OTOK

Intiman prostor male galerije ispunjen je nenametljivim reprodukcijama fotografija, na mat-papiru srednjega formata, skromne, gotovo minimalističke opreme - papir bez sjaja ističe bogati koloristički tonalitet kojim fotografije obiluju, posebice onu tamnu skalu crnih tonova koji dominiraju u noćnim scenama

Posjetiti neki od naših otoka izvan turističke, ljetne sezone znači imati priliku barem približno dosegnuti iskustvo otočkog načina života i barem dijelom upoznati otok onakvim kakvim on uistinu jest. Zimi zaboravljeni otoci ne spavaju zimski san, oni žive svojim ritmom koji se u svojim osnovama nije mijenjao stoljećima. Izolacionizam otoka, bio on namjeran i vlastitim naporima uščuvan ili jednostavno ignorantski potpomognut zanemarivanjem od ostatka društva, a često je to oboje - sve više u suvremenom društvu poprima pozitivno, afirmativno značenje. Tom olakotnom pozicijom olakšano je očuvanje sporijega, mediteranskog ritma života, uravnotežena i usklađena s prirodom i njezinim zakonitostima i savršeno prilagođena istinskim ljudskim potrebama. Njegovanje običaja duboko ukorijenjenih u tradiciju otoka jedan je od preduvjeta očuvanja tog specifičnog načina života, a njihovo otkriće novootkriveno je potencijalno bogatstvo za svakoga namjernika s kopna.

Osobno fotografsko istraživanje običaja oko i uoči Uskrsa otoka Hvara Damil Kalogjera započeo je još 1990, kada je ondje snimao reportažu za časopis "Start". Okusivši dio toga posebnog ozračja, zaveden, periodički se vraćao i svakim povratkom otkrivao nove djeliće bogatstva i specifičnosti ovdašnjih običaja, koji započinju u Velikom tjednu prije Uskrsa. U osam godina, sve do 2003, na Hvaru je snimio obilje od približno dvije tisuće fotografija. Prvobitan poticaj za seriju fotografija bile su posebnosti i slikovitost raznolikih procesija nošenja križa diljem otoka, od kojih je snimio gotovo sve: od one iz Hvara, Staroga Grada, Dola, Sv. Nedjelje, Zastražišća, Poljica, Gdinja, Bogomolja, pa sve do poznate noćne procesije Jelse i njoj obližnjih mjesta. No, nakon nekoliko godina dolazaka na otok njegov se interes proširio i na splet uskršnjih običaja specifičnih za pojedino mjesto kao što su Pir od križa i zagonetna vrisnička igra Zoga falo.

TREPTAJ BAKLJI I SVIJEĆA

Njih dvadeset i jedna iz serije bile su izdvojene i izložene u Fotogaleriji Lang u Samoboru. Intiman prostor male galerije ispunjen je nenametljivim reprodukcijama fotografija, na mat-papiru srednjega formata, skromne, gotovo minimalističke opreme - papir bez sjaja ističe bogati koloristički tonalitet kojim fotografije obiluju, posebice onu tamnu skalu crnih tonova koji dominiraju u noćnim scenama procesije iz Jelse. Procesija započinje svoju kružnu putanju u deset navečer, istodobno u svih šest susjednih mjesta (Jelsa, Vrisnik, Pitve, Svirče, Vrbanj i Vrbosko). Njihov je put osvijetljen svijećama i bakljama, a svečanost dolaska procesije u svako pojedino mjesto pojačana je pjevanjem Muke. Misterij i dramatika trenutka potpomognuta je noćnom scenografijom. Svjetlost i treptaj vatre baklji i svijeća na Kalogjerinim fotografijama središnji je motiv, koji spretno ističe u pokrenutoj masi sudionika i sljedbenika procesije, koristeći se raznim vremenima duljine ekspozicije. Često je fokus usmjeren na noćno nebo, koje natkriljuje zemaljsko događanje, što uravnotežuje kompoziciju i naglašava uzvišeniju notu sakralnoga čina. Ugođaj na fotografijama stvaran je i opipljiv, Kalogjera se tu sjajno koristi iskustvom dugogodišnjega scenskog fotografa. Prijenos događanja nije samo prikaz, to je i priča upotpunjena nizom senzibilno izabranih detalja, kao što su osvijetljen prozor sakristije u plavičastu svjetlu zore ili emotivni, barokno osvijetljeni portret pjevača Muke okupljenih oko odsjaja vatre.

PUČKI OBIČAJI

Nasuprot produhovljenim sakralnim scenama, na suprotnom zidu galerije bile su postavljene fotografije dnevnih, svjetovnih scena pučkih običaja uoči i nakon Uskrsa. Ravnomjerno dnevno svjetlo i klasično uravnotežene kompozicije prikazuju otočane u svečanim aktivnostima živih običaja; kao što su pomno i pažljivo pripremanje hrane za Pir od križa - što ga te godine počasno izabrani nositelj križa obvezno priprema za sve muške članove zajednice, svečana i jednostavna atmosfera obilna objeda i prizori iz intrigantne igre mještana loptom zvane Zoga falo. Kalogjera na tim dnevnim fotografijama ne eksperimentira, on pozorno bira kadar i naglašava formu, čuva svečanost i iznimnost trenutka, kao što mještani ponosno čuvaju izvornu formu svog nasljeđa, običaje čija se predaja očuvala, a značenje su i korijeni negdje duboko, nedokučivo pohranjeni u kolektivnoj podsvijesti. Svečanost tamnih nedjeljnih odjela, dignitet okupljenih bratovština, predanost i radost igre koja se igra samo jednom u godini, nizovi identičnih tanjura s hranom... na svim tim fotografijama Kalogjera prije svega prenosi atmosferu, na diskretan način, iznutra, kao dio te iste zajednice, poštujući radost i jednostavnost njegovu objektivu ponuđena trenutka.

Snježana Leskovar