TAKO JE POČEO

TAKO JE POČEO

Izmjena statičnog i kinetičkog u kadrovima, ali i čitavim sekvencama, vrhunac doseže u završnoj potjeri, čime taj američki filmaš dokazuje poznavanje redateljskog zanata što prerasta u umjetnost

Uvid u opus neupitnog moćnika američke filmske industrije Georgea Lucasa sasvim sigurno pokazuje da golem uspjeh filmskoga serijala Zvjezdani ratovi zasjenjuje dugometražni redateljski prvenac THX-1138 iz 1971. godine. Taj je film nastao kao razrada motiva zamalo istoimenoga studentskog rada, znanstveno-fantastičnog žanra, uprizorena 1967. Igranofilmski je prvijenac, nastao u suradnji sa scenaristom Walterom Murchom i pod djelomičnim produkcijskim nadzorom Francisa Coppole, glasoviti distributer Warner Bros. zbog nerazumijevanja ponešto skratio. Slab tržišni odaziv, krhke naznake gledateljskog uvažavanja filma te kasnija redateljska dosegnuća bacili su u zapećak THX-1138, koji čak ni u poslije dostupnoj redateljskoj inačici (1978) nije postigao znatniji uspjeh.

George je Lucas prošle godine u raskošnom dvostrukom DVD izdanju revitalizirao film, pa i domaći gledatelj u hrvatskom izdanju napokon može steći uvid u zanimljive označnice redateljski cjelovita THX-1138. U tom filmu bez poteškoća možemo uočiti bitne odrednice Lucasova stvaralaštva, i u stilskom i motivacijskom iskazu. Opreka pojedinca koji teži ostvarenju vlastite osobnosti u suočavanju s represivnim nadmoćnim društvom nazočna je u većini naslova Lucasova opusa. No, u ovom slučaju društvena je represija toliko snažna da pojedinac opstoji pod neprestanim vizualnim nadzorom. Društveno otuđenje, potpuna dehumanizacija, uvjetuje i otuđenje gotovo svih njegovih članova, a svaki pokušaj dosezanja osobnosti kažnjava se. Tek nekolicinu likova možemo razabrati iskazom vlastitih, zasebnih postupaka. Središnji lik prolazi svojevrsno junakovo putovanje, od početne neprilagođenosti društvenom sustavu, počinjena prijestupa zbog razvijanja individualnosti, preko okrutna zatočeništva, pa sve do uspjela bijega što ga dovodi do osobne slobode.

PROMIŠLJENA UPORABA BIJELE NE-BOJE

Bez poteškoća možemo ustvrditi da je THX-1138 film iznimno prikazanih prostora, izraženih arhitektonskih, pa i dizajnerskih vrijednosti. Plošnom ogoljelošću u prvom dijelu, odsutnošću bilo kakva svrhovitijeg mizanscena u drugom te zamalo geometrijskim stješnjivanjem u razrješenju svjedoče ti prostori o mehanizaciji naznačenoga svijeta, dekonstrukciji i onemogućavanju individualnosti, a jedini je kadar eksterijera upravo završni, u kojem se središnji lik u depersonaliziranom totalu suočava sa zalaskom sunca u pustinjskom prostoru. Naznačene prostore ocrtava i promišljena uporaba boja, vrlo često upravo bijele ne- -boje, a neupitno je da je i značenje popratnog suzvučja više od pukog zaleđa, već predstavlja aktivni čimbenik filmske građe.

Režija je Georgea Lucasa razmjerno hermetična i hladna, ali to je primjereno zahtjevima filmske cjeline. Izmjena statičnog i kinetičkog u kadrovima, ali i čitavim sekvencama, vrhunac doseže u završnoj potjeri, čime taj američki filmaš dokazuje poznavanje redateljskog zanata što prerasta u umjetnost. U potpunosti je primjerena glumačka izvedba Roberta Duvalla u naslovnoj ulozi, Donald Pleasence održava protutežu njegovoj mirnoći, a lik je Maggie McOmie dosljedne krhkosti u iskazivanju senzibiliteta koji se s društvenim okružjem ipak ne može nositi.

Dvostruko DVD-izdanje između ostalog sadrži komentare Lucasa i Murcha, razmjerno nadahnut film o stvaranju sama filma, te pravi biser - izvorni studentski petnaestminutni film Electronic Labyrinth: THX-1138: 4EB, koji sekvencu bijega prikazuje pod neprestanim videonadzorom, toliko dosljednim da se ta opreka pojedinca u neprestanom žarištu ekranizacije i u suvremenom razdoblju čini primjerenom. Jasno je da izvješćujući o budućem Lucas tumači sadašnje, naznačujući mogućnosti društvenog i tehnološkog razvoja, a njegov je uvid itekako tjeskoban. Tomislav Čegir