Sveti trag

Autorica Sanja Rešček, akademska slikarica i dizajnerica (fotografija Gabrijel Bouys), naklada 600 000, datum izdanja 8. travnja 2005.

Posljednji ispraćaj pape Ivana Pavla II pokazao je pristajanja uz neko ljudsko biće kakvo svijet već dugo nije vidio. Kad bi se tražilo obrazloženje za tu jednodušnost, ne bi je bilo teško naći u čitkim vrlinama uzorne biografije. Ivan Pavao II, čovjek osobitih svojstava, sa trideset i sedam godina postao najmlađi poljski biskup (1958), zatim nadbiskup (1964), kardinal (1967) i s pedeset i osam godina papa.

Prvi papa Slaven, došao iz komunističkoga svijeta, upoznao je život u njegovim najrazličitijim oblicima. Bio je i radnik u kamenolomu, pjesnik, bavio se kazalištem, cijeli život volio sport. Ne apstraktan činovnik religije, nego čovjek s dušom, tijelom i svim njihovim iskustvima. Njegova je kršćanska ponuda bila otvaranje granica vjera i nacija za ljubav prema svakom bližnjem. Bio je pravedan, tolerantan, dosljedan, spreman na poniznost i na opraštanje. Ni na što slijep, prema svemu blag, kucao je na savjesti nepodmitljivo i trajno, rušeći barijere ideologija i prokazujući zloporabe moći. Shvaćajući svoje poslanje kao održavanje najviših ideala i kriterija, nije od njih odustajao u tezama, ali je razumijevao tegobe pojedinačnih života.

Tom Poljaku iz Bijele Hrvatske (Karol Wojtyla rođen je 18. svibnja 1920. u Wadowicama, u Krakovskom vojvodstvu, koje se u ranom srednjem vijeku nazivalo Bijela Hrvatska, tj. sjeverna postojbina Hrvata, što je i papa Ivan Pavao II znao ponekad s velikom dobrohotnošću istaknuti) Hrvatska duguje najsnažniju potporu u težnjama za opstankom, identifikacijom i afirmacijom - u svemu u čemu je bila čista i pravedna. Duguje mu i opomene koje valja zauvijek pamtiti.

No, svim podacima uzorne biografije može se obrazložiti nepodijeljeno poštovanje, ali za takvu količinu ljubavi kakva prati Papin odlazak bilo je potrebno još nešto. Čovjek koji je uložio svu svoju snagu u opće dobro postao je najljudskiji kad je ovladao vlastitom patnjom i slabošću. Trošio se kao svijeća do posljednjega časa, osvjetljujući put prema visokom svijetu dobra - put koji može započeti samo u svačijem srcu.

Ono što je za njim ostalo sveti je trag.

Autorica je teksta objavljena u letku koji prati izdanje ove prigodne poštanske marke Željka Čorak.

Papa Ivan Pavao II, papa putnik, čak je tri puta pohodio Hrvatsku - 1994, 1998. te na svome stotom pontifikalnom putovanju 2003. Svaki njegov dolazak Hrvati su dočekali otvorena srca, iskazujući mu ljubav i poštovanje. Ivan Pavao II. tek je drugi papa koji je stupio na hrvatsko tlo. Prije njega davne 1177. papa Aleksandar III došao je u Zadar gdje ga Hrvati (kako to spominje kardinal Bozon) "dočekaše pjevanjem u njihovu slavenskom jeziku".

Hrvatska je pošta popratila svaki dolazak pape Ivana Pavla II. prigodnom poštanskom markom, na koje podsjećamo opraštajući se od Svetog oca.

Priredila Sandra Cekol