SILAZAK U PAKAO

SILAZAK U PAKAO

Redatelj dosljedno predočava pesimističnu viziju svijeta bez perspektive, pa u tom kontekstu vrijedi spomenuti i vizualno iznimno učinkovito izvedenu završnicu filma

Problematična društveno-politička situacija u određenoj zemlji (nemiri, kriminal, korupcija) pruža poticajnu tematsku građu matičnim filmskim redateljima, koji pritom mogu računati i na povećani interes domaće publike zbog lakše identifikacije s odabranom temom.

U tom smislu ne začuđuje da je Pepeo iz raja (1997), treći cjelovečernji igrani film pedesetogodišnjega redatelja Marcela Pińeyra, postigao velik uspjeh kod argentinske publike i na širem latinoameričkom podneblju. Film započinje prizorom u kojemu ugledni sudac Makantasis (Héctor Alterio - argentinski glumački veteran) pada s krova zgrade sredinom radnog dana, a zatim u njegovoj kući pronalaze unakaženo tijelo djevojke, inače kćeri moćnika čija je sumnjiva poslovna djelatnost bila predmetom sučeve istrage. Krivnju za njezinu smrt istodobno preuzimaju tri sučeva sina - liječnik, odvjetnik i fotograf, koji je ujedno bio ljubavnik umorene djevojke - a sutkinja koja vodi slučaj ima nezahvalnu zadaću otkriti pravog krivca, kao i razjasniti pozadinu tajanstvene smrti njihova oca.

OTKRIVANJE ISTINE

Pepeo iz raja dobro je izvedeno i zanimljivo ostvarenje, pametne narativne strategije ubacivanja intimnih ljudskih drama u širi društveno-politički kontekst, čime se postiže cjelovitost priče i omogućuje dublje poistovjećivanje gledatelja sa zbivanjima koja prati. Možda bi drugi redatelj ovakav zaplet razvio u Kammerspielfilm, ustrajavajući na psihološki nijansiranu ispitivanju osumnjičenika u klaustrofobičnim interijerima, ali Pińeyro nije sklon tako komornim ozračjima, primjerenima ipak užem krugu gledatelja. Zato prizore ispitivanja kod istražne sutkinje izmjenjuje s retrospekcijama u kojima postupno otkrivamo važne pojedinosti i međuodnose iz prošlosti. Iako se svaka od tri retrospekcije odnosi na jednoga brata, obuhvaćeni su i drugi likovi iz njihove najbliže okoline umiješani u tragične događaje, a pojedina zbivanja ponavljaju se viđena iz različitih pripovjednih perspektiva. Tako se postupno razotkriva pozadina počinjenih zločina, pojašnjava se njihova motivacija i događaji koji su prethodili, a gledatelj se zajedno s istražiteljima približava konačnom rješenju narativne slagalice.

No, zanimljivo je da rješavanjem slučaja ne dolazi do dugoočekivane i željene katarze. Nakon što je konačno otkrivena istina Pińeyrovi junaci ne doživljavaju znatne promjene; braća ne osjećaju olakšanje zbog otkrivanja krivca, a sutkinja zna da je riješila samo jednu epizodu, dok najvažniji problemi političke korupcije i kriminala ostaju i nadalje. Redatelj dosljedno predočava pesimističnu viziju svijeta bez perspektive, pa u tom kontekstu vrijedi spomenuti i vizualno iznimno učinkovito izvedenu završnicu filma. Nakon završetka istrage stražari uvode braću u dizalo i zatim ih spuštaju niz katove zgrade, pratećim nizom postupno udaljavajućih kadrova u kojima tminu prostora narušava tek sablasno svjetlo dizala koje prolazi, što na gledatelja ostavlja dojam izravna silaska u pakao.

Elvis Lenić