Rasol u Lotršćaku

Rasol u Lotršćaku

Zagreb Fotografije u boji maloga formata Jasenka Rasola mogle su se vidjeti u Kuli Lotršćak u sklopu projekta Brzo okidanje Marine Viculin i Klovićevih dvora. Uvijek dobar Rasol ni ovaj put nije razočarao, a naslov izložbe Ništa o ničemu posve primjereno govori o izrazu ispražnjenu od značenja te i u verbalnom smislu prati ovu izložbu osobita senzibiliteta. Nakupine raznih prizora snimljenih usput, u prolazu, interijeri i eksterijeri zabilježeni na Rasolovim putovanjima ne prenose prizore drugih kultura ili vlastitih putovanja, nego odražavaju gomilanje svakodnevnih vizualnih doživljaja. Fotografije su snimane u posljednjih godinu dana klasičnom poluautomatskom kamerom i unatoč tematskoj raznovrsnosti cjelovit su ciklus blizak nedavno objavljenim Rasolovim radovima u knjizi fotografija Pokriveno u izdanju Studija Skaner i Meandra.

7 x 7 x 7

Zagreb Izložba fotografija Mare Milin 7 x 7 x 7, koja se održala u Galeriji ULUPUH-a u Tkalčićevoj ulici, privukla je znatnu pozornost dijela javnosti, vjerojatno i zbog autoričine medijske eksponiranosti. Sedam kao broj ima za Maru Milin osobno značenje, kako autorica kaže, riječ je o njezinu sretnom broju. U tom smislu sedam priča sastavljenih od sedam fotografija bilo je popraćeno glazbeno-zvučnim miksom zasnovanim na sekvencama od sedam sekundi snimljenih za vrijeme fotografskog bilježenja. Zanimljiva je upravo ta suradnja s Bojanom Mandićem, koji je fotografske priče ozvučio i miksovima uglazbio, sama ideja vrlo je uspjela, kao i realizacija, dok fotografske priče Mare Milin ostavljaju dojam visoke estetiziranosti, koja je suprotna antiestetskoj orijentaciji snap-shota, na koju se Milin u ovome radu oslanja. Popratni tekst koji je autorica ispisala rukom ispod fotografija literarno je dnevnički prilog fotografskim pričama i objašnjava autoričina stanja i zbivanja vezana uz fotografije, no doima se pretenciozno i najslabiji je dio izložbe.

Dnevnički zapisi ili autorefleksije, autor u prvome licu, moglo bi se reći vrlo trendi, jako in, uvijek zanimljivo, ili - gotovo uvijek! Možda ovisi o tome tko je autor/autorica, jer intime su razne, kreativni kaosi također. Nekad su to samo kaosi koji nas podsjećaju na ranu mladost i pubertetsku neizvjesnost, bez primjesa kvalitetnoga zrenja ili mogućeg autorova/autoričina egzistencijalnoga propitivanja i traganja s kojima se većina nas može poistovjetiti. Nekim kaosima nije nužno prisustvovati, oni su kao predvorja određenim većim svjetovima, neki dnevnici možda trebaju ostati u ladicama dok iz njih ne sazrije neki iskonski izraz, priča o kaosu iz njegova središta.

Mreže Gorana Vranića

Zagreb U Galeriji Badrov ponovno smo mogli vidjeti radove vezane uz morsku tematiku, no ovaj put ti su motivi dovedeni do apstraktnih medijalnih šumova i obliku u interpretaciji mreža za ribolov Gorana Vranića. Jedini akteri toga ciklusa - mreže, snimane su u krupnome planu pod prirodnim mediteranskim svjetlom, a Vranić je tako izvlačio igru pravaca i krivulja koji se u dijelu fotografija javljaju kao organsko biće mreže, na nekima kao ornamentalna igra površina i oblika, a na drugima kao apstraktna struktura zakrivljenih koordinata i krivuljnih prepleta. Mreže složene ili rastvorene, jedna uz drugu ili presložene jedna preko druge, u crvenim, zelenim ili prirodnim tonovima boje konopa odaju u ovim fotografijama osobitu bićevnost i autorsko oko Gorana Vranića, koje stvara vlastitu sliku svijeta.

Tanja Masnec Šoškić