Informativno i raznovrsno

Informativno i raznovrsno

«Čovjek i prostor», mjesečnik Udruženja hrvatskih arhitekata, gl. ur. Zdravko Krasić, br. 11-12, 2004.

Posljednji broj mjesečnika Udruženja hrvatskih arhitekata "Čovjek i prostor", koji je, ujedno, i zaključio 2004. godinu, podijeljen je u sedam cjelina. Iz rubrike Info izdvojila bih posebno zanimljive i važne tekstove koji se bave problemom aktualne urbanističke i arhitektonske devastacije Hrvatske, a potpisuju ih Jadranka Samokovlija Dragičević (Prostor - za Čovjek i prostor) i Krešimir Galović (Save as Trešnja). Drugi prikazuje kreativnu ideju angažirane arhitektonske radionice Galerije Modulor, Zagreb, koju su vodili Vinko Penezić i Krešimir Rogina u studenom i prosincu 2004. Riječ je o primjeru inteligentne pedagogije usmjerene malom čovjeku. Takvih projekata potrebno nam je mnogo više i važno je o njima pisati i popularizirati ih.

Druga cjelina mjesečnika - Prikazi, daje kratke osvrte na odabrane izložbe i događaje (koje nisu nužno vezane uz arhitekturu) od jeseni do kraja 2004. i jedan intervju. Istaknula bih kritiku Sunčice Ostović važne manifestacije Zgraf 9, održane u Zagrebu u studenom i prosincu 2004. Zanimljiv je i intervju Ane Dane Beroš s mladom finskom arhitekticom Jenni Reuter, u povodu predstavljanja arhitektonskog trojca Hollmen - Reuter - Sandman hrvatskoj publici prošloga ljeta. Naglasak je u razgovoru na dojmljivu projektu Ženskoga centra Jigeen Yi Mbooloo u gradu Rufisqueu, u Senegalu i na njegovu socijalnu komponentu.

DUHOVITO I STRUČNO

U okviru Metamorpha Sandra Križić Roban daje sažet osvrt na deveti Venecijanski bijenale posvećen arhitekturi (12. rujna - 7. studenog 2004), na kojem su sudjelovali i zagrebački arhitekti Vinko Penezić i Krešimir Rogina s radom Apsolutni internet. Osim poznata dvojca, Hrvatsku je u Veneciji predstavio i nacionalni postav pod kuratorskim vodstvom Helene Paver Njirić. On je realiziran kao instalacija Frameworks autora Ivane Franke, Petra Miškovića, Lee Pelivan i Tome Plejića. Kratku, ali temeljitu interpretaciju te instalacije "u slijedu referencija na povijest mišljenja o stroju" dao je Vladimir Mattioni u tekstu Mehanički san. Nešto opsežniji i, uistinu, dubinski uvid u arhitekturu posslijeurbanog čovjeka potpisuje Žarko Paić.

Posljednja cjelina Urbane formacije donosi dva duhovita i pametna rada. Tomislav Pavelić u članku Bor preko priče o božićnoj jeli na Trgu bana Jelačića u Zagrebu dolazi do filozofskih pitanja odnosa grada i prirode te grada, prirode i čovjeka u postmodernom društvu. Drugi je rad svojevrstan natječaj, poziv na sudjelovanje u projektu Čovjek je prostor: Vitić_pleše (autor koncepta: Boris Bakal; nositelji projekta: Bacači sjenki, Multimedijalna umjetnička organizacija). Taj je projekt još jedan u nizu potrebnih didaktičkih pothvata za šire mase (ali i struku), kakve smo već zazvali na početku teksta. On želi "potaknuti razgovor o obnovi i mogućnostima obnove suvremene hrvatske arhitekture" (Boris Bakal). Polazna mu je točka zgrada Ivana Vitića na uglu Laginjine i Vojnovićeve, kao primjer dobre arhitekture. Projekt je zamišljen kao otvoren u svim pogledima (sudioništvom i načinima ostvarivanja) - "novi kulturni model", koji "će stalno težiti neprekinutom dijalogu s neposrednim korisnicima kulture - stanarima zgrade i građanima toga dijela Zagreba" (Boris Bakal).

I da zaključimo, "Čovjek i prostor" informativan je časopis i pokriva raznovrsne kulturne teme, s naglaskom, dakako, na arhitekturi. Članci su kratki, jasni i stručno napisani te popraćeni iznimno bogatim ilustracijama, koje se čak nameću i kao dominantne (što ne mora biti loše, naprotiv). Kao posebnu vrijednost časopisa istaknula bih objavljivanje projekata u cjelinama Natječaji i Realizacije. Dizajn časopisa je dobar, s napomenom da ne bi bilo zgorega osuvremeniti dizajn naslovnice.

Ivana Rončević