Vijenac 290

Likovnost

Izložba: Grafika u Italiji u 16. i 17. stoljeću, Kabinet grafike HAZU, Zagreb, ožujak-travanj 2005.

CJELOVITO, ISCRPNO, ZANIMLJIVO

Činjenica je da se čak i stručnjaci najslabije snalaze u tom mediju, za razliku od slikarskog i kiparskog, pa često uopće ne razlikuju crtež od grafike, a da o poznavanju tehnika i ne govorimo. Sam će katalog poslužiti kao odličan udžbenik za razdoblje kojim se bavi i kao uvod u bolje upoznavanje s grafičkim tehnikama. Užitak gledanja izložbe tim je veći što se uz djela nalaze kataloške jedinice i objašnjenja preuzeti iz kataloga

Izložba: Grafika u Italiji u 16. i 17. stoljeću, Kabinet grafike HAZU, Zagreb, ožujak-travanj 2005.

CJELOVITO, ISCRPNO, ZANIMLJIVO


Činjenica je da se čak i stručnjaci najslabije snalaze u tom mediju, za razliku od slikarskog i kiparskog, pa često uopće ne razlikuju crtež od grafike, a da o poznavanju tehnika i ne govorimo. Sam će katalog poslužiti kao odličan udžbenik za razdoblje kojim se bavi i kao uvod u bolje upoznavanje s grafičkim tehnikama. Užitak gledanja izložbe tim je veći što se uz djela nalaze kataloške jedinice i objašnjenja preuzeti iz kataloga


Nedavno otvorena izložba u Kabinetu grafike HAZU, Grafika u Italiji 16. i 17. st. (I. dio, zbog opsega, studiozne obrade bogate građe i njezine kvalitetne prezentacije, izniman je kulturni događaj. Za sam projekt zaslužna je povjesničarka umjetnosti Margarita Sveštarov Šimat, autorica koncepcije i likovnog postava izložbe te kataloga koji je prati.


IZNENAĐENJE: KATALOG!

Svakako se moramo osvrnuti na odlično koncipiran i iscrpan katalog. Grafički listovi popraćeni su opširnim kataloškim jedinicama, odnosno kratkim biografijama umjetnika, opisom i analizom djela, povijesnim podacima i ikonografskim natuknicama. Iza indeksa majstora grafičara, inventora, tiskara i nakladnika te prikaza vodenih znakova nalazi se glosarij posvećen etimologiji nazivlja tehnika i kratica. Na početku izložbe dana su objašnjenja tehnika u kojima su rađeni grafički listovi - bakrorez, bakropis i kjiaroskuralni drvorez, uz reproducirane primjere. Činjenica je da se čak i stručnjaci najslabije snalaze u tom mediju, za razliku od slikarskog i kiparskog, pa često uopće ne razlikuju crtež od grafike, a da o poznavanju tehnika i ne govorimo. Sam će katalog poslužiti kao odličan udžbenik za razdoblje kojim se bavi i kao uvod u bolje upoznavanje s grafičkim tehnikama. Užitak gledanja izložbe tim je veći što se uz djela nalaze kataloške jedinice i objašnjenja preuzeti iz kataloga.

Na izložbi je prikazan dio Zbirke starih majstora Kabineta grafike HAZU, cjelina obuhvaćena jasnim povijesnim i geografskim određenjem, to jest 123 grafička lista nastala u 16. i 17. stoljeću u Italiji. Uz talijanske (Andrea Mantegna, Agostino Carracci, Andrea Andreani, Orazio Farinati, Annibale Carracci, Pietro Santo Bartoli…) zastupljeni su i drugi majstori (npr. Cornelis Cort, Martin Rota Kulunić, Aegidius Sadeler II, Jusepe Ribera, Cornelis II Bloemaert, Valentin Lefčbre), čiji se opus razvija i emitira u prostoru talijanske grafičke produkcije. Veze između umjetnosti sjevera i juga posebno će ojačati sve većom produkcijom grafika i njihovim širenjem na početku 16. stoljeća. Zbog formata i jednostavna rukovanja lako su se mogle prenositi u portofolijima, a zarana se prodaju na specijaliziranim sajmovima. Vasari prepoznaje dvije kvalitete, onu grafike kao medijatora, i drugu njezine protočnosti (razmjena s obje strane Alpa). Naime, grafički listovi mogu poslužiti kao svojevrsni putokazi prenošenja i usvajanja invencija pojedinih umjetničkih razdoblja. To potvrđuje i donedavna izložba u Muzeju za umjetnost i obrt - Majstor HGG, slikar plastične monumentalnosti. Blaženka First, jedna od autorica projekta, naglašava povezanost flamanskih, bavarskih i talijanskih grafičkih predložaka i slikarskoga rada Hansa Georga Geigera, predstavnika kasnoga srednjoeuropskog manirizma. Stoga se usporedno izlažu slike i reprodukcije bakroreznih i bakropisnih predložaka 16. i 17. stoljeća, koji su i sami većinom rađeni prema nekom drugom djelu.

Slikari su brzo prepoznali specifičnu komunikativnost grafičkih listova te putem njih afirmiraju svoje umjetničke invencije. Andrea Mantegna i Annibale Carracci u grafički medij prevode vlastite crteže, dok će Rafaelovu slavu širiti drugi majstori (npr. Giovanni Battista Franco zvan Il Semolei i Maestro del Dado). U grafike se prevode crteži (Nicolas Beatrizet, Alegorijski san ljudskog života, druga četvrtina 16. stoljeća, prema Michelangelovu crtežu za Tommasa Cavalerija, bakrorez), slike (Martin Rota Kolunić, Porezni novčić, oko 1568, prema Tizianu, bakrorez), freske (Carlo Cesi, Djevojka i jednorog, prema fresci Domenichina, bakropis i bakrorez).


RAZVOJ I PUTEVI GRAFIČKIH LISTOVA

Kopiraju se i radovi drugih grafičara. Oslobodivši se tereta utilitarnosti, grafika se počinje shvaćati kao umjetnički predmet, određen parametrima ljepote invencije, vještine i načinom izvedbe. I kao takva će ga, osim umjetnika kojima je služila kao nepresušan izvor novih ideja, odnosno kao baza podataka, početi sakupljati kolekcionari. Jedna od najpopularnijih među sabiračima bila je kopija bakroreza nizozemskoga majstora Hendricka Goltziusa. Talijanski bakrorezac Rafaelo Guidi s nešto je manje virtuoznosti ponovio začudan, ali i vrlo dopadljiv portret dječaka Fredericka De Vriesa sa psom, koji prikazuje Goltziusa, dječakova mentora.

Vasari također ističe kako u obnovi umjetnosti posebnu ulogu imaju upravo grafike. One postaju amalgami različitih umjetničkih nadahnuća i iskustava koji su ujedinjeni metjerskom vještinom grafičara. Tako se na vrhunskom primjeru flamanskoga bakroreza - Akteon iznenađuje Dianu na kupanju, skladno isprepleću osobine sjevernjačkih majstora (Flamanac Aegidius Sadeler II izradio je bakrorez prema slici zemljaka Paola Fiaminga), koji su pak bili u doticaju s venecijanskim slikarstvom (Tintoretto, obitelj Bassano).

No da grafika nije bila isključivo medijator već provjerenih otkrića dokazuju remek-djela poput Kolunićeva bakroreza Posljednji sud iz 1576. godine. Poznavajući repertoar talijanskih majstora kasne renesanse, ponajprije Rafaela, Tiziana i Michelangela, šibenski grafičar izražava vlastitu viziju najdramatičnijeg i konačnog trenutka ljudske povijesti. Kvalitetnim duktusom i dobrim osjećajem za komponiranje tako složene scene, Martin Rota Kolunić iskustvo prethodnika pretače u izvornu invenciju. Caragliovo pak Navještenje (oko 1537) u bakrorezu i bakropisu gustim no čitkim linearizmom postiže fantastične tonske i svjetlosne efekte. Zahvaljujući tom grafičkom listu zaboravu je oteta zagubljena Tizianova slika, koju je i Vasari spominjao.

Kompleksnost grafičkog medija i njezinih tehnika sažeta je u magičnoj formuli invenit, sculpsit, excudit. Bez njezina poznavanja uopće se ne može ući u bit onodobne grafike. Umjetnik inventor, bakrorezac i tiskar, koji se isto tako mogu spojiti u jednoj osobi, zaslužni su za zaseban umjetnički univerzum, čiji je manji dio tako uspješno predstavila Margarita Sveštarov Šimat. Najavljen je i drugi dio, koji će nas upoznati s novijim razdobljima.


Barbara Vujanović


Vijenac 290

290 - 14. travnja 2005. | Arhiva

Klikni za povratak