BLAGOST I TOPLINA

BLAGOST I TOPLINA

Ako ovaj reljef usporedimo s reljefom istog motiva koji se nalazi u Museo Civico u Padovi i prihvatimo njegovu atribuciju kao djelo Ivana Duknovića, onda je i reljef u Galeriji Katz zasigurno djelo istog majstora, premda ne i iz istog razdoblja

U uglednoj londonskoj Galeriji Daniela Katza, specijaliziranoj za europsku skulpturu, pozornost mi je privukao vrlo lijepi mramorni reljef Bogorodice s djetetom (53.75x 38 cm) s kraja 15. ili početka 16. stoljeća. Usporedbom s djelima hrvatskoga renesansnog majstora Ivana Duknovića (Trogir oko 1440. - Ankona, oko 1510), reljef se može svrstati u njegov opus.

Na reljefu je prikazana Bogorodica s djetetom u krilu kako sjedi na prijestolju, lica u profilu, dok je Isus u frontalnom položaju, a uzdignutom desnom rukom blagoslivlje gledatelja. Kompozicija je elegantna sa zanimljivim iskoracima izvan naznačena okvira, čime se ističe dubina i prividna trodimenzionalnost reljefa. Kao da se figure otimaju pozadini koja je naznačena gornjim rubom prijestolja sa završnim motivom niza trolista od po tri kuglice koji se mogu protumačiti kao simboličan motiv krune. Profilirani okvir s tri strane uokviruje prizor, ali svetokrug i glava Madone, draperija, lijeva ruka i koljeno prelaze preko okvira jednako kao i krila neobičnoga lava koja su maniristički izdužena sve do ruba ukrasa na naslonu prijestolja.

POTVRĐENA ATRIBUCIJA

Ako ovaj reljef usporedimo s reljefom istog motiva koji se nalazi u Museo Civico u Padovi (Katalog izložbe Dal Medioevo a Canova: sculture dei Musei civici di Padova dal Trecento all'Ottocento, kat.br. 34 s ilustracijom, Padova, Musei civici agli Eremitani, veljača-srpanj 2000), i prihvatimo njegovu atribuciju kao djelo Ivana Duknovića, onda je i reljef u Galeriji Katz zasigurno djelo istog majstora, premda ne i iz istog razdoblja. Isti su motivi prijestolja s krilatim lavom, odnos likova prema okviru i vrlo sličan položaj Madone. Razlika je u položaju djeteta i frizuri Bogorodice, ali i u tretmanu draperije. Padovanski je reljef bliži antiknom modelu po tipologiji majke i djeteta, dok je londonski mekši po oblikovanju draperije, a odnos majke i djeteta izrazito je nježan, pun blagosti i topline. To se očituje i u kompoziciji, u načinu na koji Bogorodica rukama oblikuje elipsu koja se nastavlja položajem nogu djeteta i dodirom majke i djeteta. Elipsu nježnosti potencira i položaj draperije Madonina plašta. Zanimljiv je detalj vrpce koja je protkana kroz kosu Bogorodice i čiji krajevi kao da su nošeni vjetrom ispunili prostor u lijevom uglu reljefa tvoreći dva paralelna slova S. Jedan kraj te vrpce ima završetak u obliku rese s kuglicom poput ploda masline na kraju, motiv identičan onom na vrpcama Duknovićevog reljefa u luneti s portala palače Andrije Cege (Joško Belamarić, Studije iz srednjovjekovne i renesansne umjetnosti na Jadranu, Split, 2001).

U razgovoru s uglednim britanskim povjesničarom umjetnosti Anthonyjem Radcliffom, stručnjakom za renesansnu skulpturu i dobrim poznavateljem Duknovićeva opusa, saznala sam da on u potpunosti podupire tu atribuciju i oduševljen je kvalitetom reljefa. Bio bi, jednako kao i vlasnik reljefa Daniel Katz, oduševljen da se reljef nađe u nekoj hrvatskoj zbirci. Pitamo se postoji li u Hrvatskoj neki entuzijast koji bi bio spreman uložiti pozamašnu svotu u otkup te umjetnine?

Kako sam saznala od galerista, za reljef je već zainteresiran jedan američki muzej, te ako se do svibnja ne nađe kupac, galerija će ga izložiti na sajmu antikviteta u New Yorku.

Flora Turner Vučetić