VRSNI MULTIINSTRUMENTALIST

VRSNI MULTIINSTRUMENTALIST

In memoriam – Ozren Depolo (1930–2005)

U srijedu smo se 9. ožujka u zagrebačkom Krematoriju zauvijek oprostili od dragoga prijatelja, izvrsnoga glazbenika–saksofonista i doktora medicine Ozrena Depola, koji je dva dana prije nakon duge i teške bolesti preminuo u Zagrebu. Naše dugogodišnje osobno i profesionalno poznanstvo seže u vrijeme kad je Ozren Depolo još svirao bariton–saksofon i vježbao u stanu legendarnoga zagrebačkog klarinetista Borisa Sorokina. Poslije ćemo se u profesionalnim i privatnim kontaktima često susretati, od njegovih brojnih suradnji u malim plesnim i jazz–sastavima, čajankama u Hrvatskom glazbenom zavodu, na festivalima jazza na Bledu, na međunarodnim festivalima jazza u Barceloni, Kopenhagenu, Oslu i Pragu te napose tijekom Depolova dugogodišnjega djelovanja u sekciji saksofona Plesnog orkestra Radiotelevizije Zagreb, odnosno poslije Big banda HRTV, u kojem je taj vrstan multiinstrumentalist praktično proveo cijeli radni vijek. Kako je to u ovakvim tužnim prigodama uobičajeno, valja se prisjetiti ukratko i bogate, uspješne i raznovrsne glazbene karijere Ozrena Depola s isprikom da će mnogo toga iz nje biti ispušteno.

Ozren Depolo rodio se u Zagrebu 1930. godine. Klarinet je diplomirao na zagrebačkom Konzervatoriju u klasi profesora Nochte i Pomykala 1952. godine. Na Medicinskom je fakultetu u Zagrebu diplomirao 1956. svrstavši se tako u nemali broj naših liječnika glazbenika, no za razliku od nekih drugih posvećuje se glazbi. Članom Plesnog orkestra Radija Zagreb postaje 1952. i u tom će korpusu biti 1991. umirovljen, no nastavit će surađivati sve do 1998.

Već se na samu početku festivala jazza na Bledu šezdesetih godina pojavljuje kao bariton i alt–saksofonist i solist u malim sastavima Borisa Frančiškovića i Drage Diklića te u big bandu Stanka Selaka, a nije propustio kao član Big banda zagrebačke Radiotelevizije ni jedan od ljubljanskih festivala jazza. Kao solist nastupao je i snimao sa Zagrebačkim jazz kvartetom, a nakon raspada tog sastava postaje stalnim članom Zagrebačkog jazz kvinteta, s kojim sudjeluje na međunarodnim festivalima jazza u švicarskom Montreuxu, kojom su ga prigodom u međunarodne festivalske big bandove uvrstili Oliver Nelson i Gerry Mulligan. Bio je član big bandova EBU–a u Sarajevu, Barceloni, Kopenhagenu i Oslu, a prvi je alt–saksofon svirao u orkestru Vaclava Zachradnika na festivalu jazza u Pragu. Lista je svjetski poznatih imena jazza s kojima je Depolo svirao impozantna: John Lewis, Johny Griffin, Leo Wright, Ted Curson, Art Taylor, Lucky Thompson, Kai Winding, Art Farmer, Lou Blackburn... Za Big band Radiotelevizije Zagreb, odnosno HRTV–a, napisao je niz skladbi i aranžmana u izvedbama kojih bi nerijetko bio i glavni solist.

Bio je i član nekadašnjih ansambala Nonconvertible All Stars i big banda D. Dičić – B. Petrović, a moglo bi se nabrajati i dalje.

Uza sve to bio je glazbenik širok u sferi raznih glazbenih područja, pa tako i kao autor filmske, scenske i klasične glazbe. Ljudi su pomalo već zaboravili da je Ozrenov glas uporabljen u Vukotićevu filmu Surogat, dobitniku Oscara. Njegov je prvi samostalni LP Koncerti za alt–saksofon prvorazredan diskografski dokument Depolovih interpretacija iz mape ozbiljne glazbe, dok je CD Arijana zapažen zbroj njegovih solističkih izvedbi s Plesnim i Revijskim i Zabavnim orkestrima HRT–a, te sa Zagrebačkim jazz kvartetom.

Ozren Depolo dobitnik je brojnih nagrada, »Vjesnikove« nagrade Josip Štolcer Slavenski te nagrade Status Hrvatske glazbene unije. Kao svestrani instrumentalist, svirao je sve instrumente iz obitelji saksofona i flautu, glazbenik široka raspona djelovanja, i jedan od najboljih saksofonista zabilježenih u našoj glazbenoj povijesti, Ozren Depolo ostat će zapamćen i kao vrlo dobar i duhovit čovjek, koji je za svakog uvijek našao lijepu riječ.