Vizije onoga što može uslijediti

Sve je Pokret - Pokret je Sve

Predstava je pogled u vječne dualnosti dobra i zla, svjetla i mraka, stvaralaštva i destrukcije. Redatelj KŔ, Robert Lapage, kaže: “Jednom kada ste otkrili vatru, što ćete učiniti s njom, uništiti svijet ili ga osvijetliti?”

KŔ (naslov je nadahnut prastarim egipatskim konceptom KŔ – koji označuje “nevidljivo duhovno tijelo koje prati svako ljudsko biće kroz ovaj život i u sljedeći”) počinje kao što je očekivano: zamaskirana ljudska tijela, obavijena mistikom koja donosi tiho uzbuđenje, lagano se kreću prostorom kazališta – njihovo izvanredno vladanje pokretom daje im mogućnost da lete po zraku iznad glava publike, i opet u trenutku, kako su se pojavili, tako i nestanu iz vida sakrivajući se iza scene koja se prostire i u gledalište. Mi odrasli, isto kao i djeca u publici, uživamo tu igru ljepote prizora tijela u pokretu koje, budući u zraku iznad naših glava, provocira sve veće uzbuđenje.

Ni jedna prijašnja predstava Cirque du Soleil nije toliko razvijena po scenariju, priči, koja je u ovom slučaju epska priča o blizancima, djevojčici i dječaku, koji bivaju razdvojeni, što uzrokuje njihovo putovanje po svijetu sa zadaćom da ispune njihove povezane sudbine. Na tom epskom putu oni nailaze na mnoge bitke u kojima moraju sudjelovati, i na kraju pobijediti. Predstava je pogled u vječne dualnosti dobra i zla, svjetla i mraka, stvaralaštva i destrukcije. Redatelj KŔ, Robert Lapage, kaže: “Jednom kada ste otkrili vatru, što ćete učiniti s njom, uništiti svijet ili ga osvijetliti?”

Iz dubine pozornice koja nema uobičajenu platformu (naime, ovdje nema takve plohe) plamenovi vatre povremeno obasjavaju golem prostor, u kojem će uskoro početi odigravanje. Duboki zvuk jeke vatre podupire dramatičnost situacije. Iz te dubine pojavi se platforma starinskoga, naslućujem azijskog, broda – i izvine se u visine pokrenut veslima. Zastane ispred druge platforme, na kojoj mnogočlana obitelj čeka u iščekivanju. Priča o dobru i zlu, izazovima, hrabrosti, strahu, izgubljenoj i ponovno nađenoj hrabrosti, razvije se pred nama u neočekivanoj scenografiji, u predstavi koja nema tlo po kojem se hoda, u kojoj je sve uvijek u zraku, kao i predmeti na koje izvođači najčešće dolete. Ponekad se na njima bore za opstanak, što gotovo uvijek završi dramatičnim padom u dubinu – iako ne uvijek kao znak poraza.

Nevjerojatan dizajn svjetla upotpunjuje likovnost prizora od početka predstave do sama kraja. Tu su također uključene videoprojekcije koje, “… dodaju teksturu vizualnom platnu i tako istodobno proširuju vizualnu paletu.” (Lepage)

Cirque du Soleil i u ovoj je predstavi vjeran vlastitoj tradiciji miješanja različitih kutura i kulturnih nasljeđa, tako da mi i u KŔ prepoznajemo, na primjer, scenu iz Bijele Zmije Pekinške opere, u kojoj se ona, Bijela Zmija, bori protiv čitave vojske kopljima koja lete po zraku i koje ona vješto odbacuje njenim čitavim tijelom, kao i slavni monolit Kubrickove 2001: Space Odyssey.

Borba na monolitu

Scene se izmjenjuju transformacijom jedne u drugu, kao što je to slučaj u filmu, prije nego izmjenom po kojoj se jedne stvari odnose, a druge unose na pozornicu, što smo u mnogim slučajevima naviknuti vidjeti. Gledajući predstavu pomislila sam da nadahnuće za scenografiju KŔ dolazi od smještaja zemaljske kugle u svemiru. Napokon, sve je pokret, pokret je sve.

Jedna je od najimpresivnijih scena ona u kojoj se borba između dobra i zla vodi na opasno uzdignutoj platformi oblika monolita iz Kubrickova filma. Dobri se na vrhu platforme osjećaju sigurno – do trenutka u kojem zli napadnu. Zli dolete na platformu i kako jedan po jedan spuste stopalo, krug mračna svijetla razvije se oko njega ritmički se usklađujući s izvođačevim pokretima. Strijele paraju zrak, ali one koje zapravo pogode platformu izviru – u opet filmskom efektu – kroz platfomu s njezine unutarnje strane tako je parajući. Tada mnogi izvođači započnu ples na tim strijelama koje su sada dovoljno snažne da izdrže težinu tijela; padajući s jedne na drugu svi izvođači na kraju padnu u dubinu, iz koje će se sada pojaviti nešto drugo jednako uzbudljivo, maštovito i puno ideja, koje samo iznimnom suradnjom svih uključenih u predstavu može uroditi takvim plodom mašte, iznenađenja i uzbudljivih scenskih rješenja.

Jasno, Cirque du Soleil ne odustaje od humora u svojoj formi koja povezuje umjetničke izraze kazališta, plesa, cirkusa, glazbe, filma i drugih vizualnih projekcija. Svi elementi spojeni su ne samo strukturom predstave koja ima početak, razvoj i kraj nego i načinom na koji su različiti prizori povezani uporabom filmskih prijelaza iz scene u scenu stvarajući tako spektakl pokreta, kazalište bez dijaloga. KŔ je izgrađen na temi putovanja koje, kada se prođe kroza sve prepreke, donosi spoznaju u kojoj je napredak zarađen znanjem i nagrađen ljepotom, uključujući zabavu kao ono što za vrijeme predstave, na kraju i evo sada kada pišem ovaj tekst, ostavlja zadovoljan osmijeh na licu.

Ljiljana Mikulčić Resnick