spanA INTIME I STRASTI

spanA INTIME I STRASTI

Tri i pol godine nakon njezina prvog zagrebačkog koncerta domaća je publika ponovno imala prigodu čuti i vidjeti najslavniju kubansku pjevačicu Omaru Portuondo. Iako je masovna pomama za kubanskom glazbom, generirana sad već osam godina starim projektom Buena Vista Social Club, znatno jenjala, a pomodari se okrenuli nekim drugim trendovima, karte za ovaj koncert ipak su lako rasprodane. Usprkos polustoljetnoj karijeri, posljednji album, Flor de Amor, tek je drugi svjetski diskografski uspjeh 75–godišnje pjevačice.

Od prvoga trenutka nastupa, iako sitne građe, Omara Portuondo zračila je sigurnošću zvijezde prekaljene u noćnim klubovima Havane četrdesetih. Već je uvodna skladba, Tabú, postavila smireniji i intimni ugođaj, kakav prevladava materijalom novog albuma. Iako je taj dio nastupa stilski bio prikladniji za manji klub negoli za koncertnu dvoranu, godine provedene u havanskoj Tropicani i dugogodišnje iskustvo nastupa širom svijeta omogućili su Omari Portuondo da pjesme s lakoćom prilagodi veličini dvorane. Pjevačica je finim i izravnim stilom sigurno predvodila dvanaestočlani prateći sastav.

TROPSKE NOĆI

Sa zavodljivih i sjetnih kompozicija novog albuma Portuondo je prešla na ritmičnije skladbe, poput Mueve la cintura mulato i No me llores más, koja joj je poslužila za ples s gitaristom Papijem Oviedom, što je prisutne moglo podsjetiti na početak Omarine karijere kada se okušala kao plesačica. Nastavak vješto smišljena nastupa donio je češće mijenjanje ritmova — od plesnih brojeva s glavnom ulogom puhačke sekcije do nježnih balada s dionicama solista (odlične gitare), koje su dočaravale ugođaj tropskih noći i uličnih lokala Havane. Uz naslovnu skladbu novog albuma našla se tu i englesko–španjolska verzija Gershwinova standarda The Man I Love, koja je podsjetila na rani repertoar umjetnice, pa čak i mambo posvećen Omarinu omiljenom hrvatskom pjevaču, Dragi Dikliću.

I ovom prigodom, kubanska je diva zadivila svojom posebnom interpretacijom— dubokim opuštenim vokalom koji je istovremeno intiman, strastven i dostojanstven te lakoćom kojom je prošetala čitavom lepezom latino–stilova. Njezino majstorsko tretiranje bossa nove kojom se proslavila ovdje je bilo nadopunjeno suptilnim utjecajima ostatka brasiliane, a sve bez napuštanja kubanske jazz i folk tradicije.

Posljednji dio koncerta pripao je novim skladbama, koje su zazvučale znatno uzbudljivije i raznovrsnije negoli na albumu, pri čemu je posebno oduševila lagana El madrugador. Sve je završilo bisom u kojem je Omara, na opće zadovoljstvo publike, izvela Besame mucho uz klavir solo, senzualnu baladu Casa Calor koju je za pjevačicu napisao gitarist sastava, Brazilac Carlinhos Brown, zatim favorit Buena Vista Veinte Ańos (u izvorniku izveden s Compay Segundom) te plesnim finalom, čime je savršeno zaokružen raskošni raspon stilova i raspoloženja predstavljenih ove večeri. Velimir Cindrić