PRILOG VIJENCA: ROLAND BARTHEZ

Nema dvojbe da je Roland Barthes jedan od najvažnijih književnih kritičara, lingvista, semiologa, filozofa i književnika 20. stoljeća. Njegova su djela utjecala na razvoj poststrukturalizma, uvelike obilježila teorije poput onih Julije Kristeve, Jacquesa Derridaa i Michela Foucaulta, a ishodište su nove književne kritike, studija kulture, kao i radikalno novoga promišljanja umjetnosti (fotografije, slikarstva, kazališta, glazbe), ideologije, seksualnosti i ljubavi. Umro je 26. ožujka 1980. od posljedica nesreće u kojoj je na njega ispred Collčge de France naletio kamionet. U povodu 25 obljetnice njegove smrti pripremili smo poseban prilog sa svrhom da se ponovno aktualiziraju njegovi mnogobrojni prinosi gotovo svim područjima humanističkih i društvenih znanosti. U tu svrhu donosimo intervju s uglednim njemačkim znanstvenikom Ottmarom Etteom, piscem posljednje i dosad najobuhvatnije Barthesove biografije, prijevod teksta Barthes: neukrotivi ljubavnik iz knjige Julie Kristeve Osobni revolt, intervju s Nenadom Ivićem, profesorom s Odsjeka za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U tom okviru donosimo i mišljenja uglednih hrvatskih i inozemnih znanstvenika (Dubravko Škiljan, Ljiljana Filipović, Dean Duda, Ivan Čolović, Nadežda Čačinovič). Ivan Ćurković u tekstu pod naslovom 'Nijedna ljubav nije originalna' – ljubavni jadi Rolanda Barthesa daje prikaz Barthesova shvaćanja ljubavi, čime se dodatno kontekstualizira čitanje Kristeve, Tonči Valentić u Camera lucida piše o Barthesovu promišljanju fotografije, a tekst pod naslovom Vječni učitelj iskrenosti sagledava osnovne momente Barthesove misli i života. Na kraju, ne manje važno, pripremili smo i kronološki prikaz života Rolanda Barthesa, kao i popis najvažnije bibliografije, tako da potencijalni izdavači i prevodioci mogu poduzeti potrebne mjere da barem dio Barthesova pozamašna opusa postane dostupan i na hrvatskom jeziku, a kako bi se njima i čitateljima olakšalo snalaženje u prevedenim djelima, navodimo sve hrvatske prijevode, ali i srpske, jer je na taj jezik prevedeno nekoliko kapitalnih djela. Da ne bismo upali u zamku fotografije i proturječili Barthesovu načelu smrti autora, odnosno stvorili novi mit o Barthesu, ispod fotografija koje prikazuju sama Barthesa nalaze se citati iz njegove »bilješke o fotografiji« Svijetle komore. Tekst i slike na neki se način isprepleću, no pronalazak studiuma i punctuma ostaje na svakom od nas, jer svako je čitanje fotografije, kako bi rekao Barthes, naposljetku osamljeno. Svi citati preuzeti su iz Svijetle komore u prijevodu Željke Čorak, a koristimo se njima uz dopuštenje prevoditeljice i izdavača (Antibarbarus, 2003).

S nadom da smo Rolanda Barthesa, osim uskom krugu stručnjaka, uspjeli približiti i široj publici, te da smo izborom tekstova i sugovornika uspjeli prikazati i promisliti neke nove aspekte njegovih teorija i time možda potaknuli na veći interes za njegovo djelo, želimo vam užitak u čitanju.

Priredio Srećko Horvat