Ponovo u Suhom Dolu

Ponovo u Suhom Dolu

S ovom Aferom publika dobiva upravo ono što i izabire dolazeći u Kerempuh: duhovit dijalog, provokativnu (ma non troppo) dramsku situaciju, laku komiku i blagu satiru

Fadil Hadžić u hrvatskom je teatru od godine 1952, kad je izvedeno njegovo prvo dramsko djelo – Dosadna komedija; Afera je Hadžićeva 57. izvedena komedija. Već te brojke nameću određen respekt, pogotovo kad se pridoda činjenica da je Hadžić sedamdesetih i osamdesetih godina bio najizvođeniji suvremeni dramski pisac na području ondašnje Jugoslavije, a nezanemariv uspjeh doživio je i izvan naših granica, osobito na području Istočne Europe, gdje je oduvijek nedostajalo satiričara koji bi dotaknuli neke opasne teme, društvene anomalije, istodobno ostajući unutar sustava i ne podliježući sirenskomu zovu disidentstva.

HADŽIĆEVA DOSLJEDNOST

Dosljedan samu sebi i svojoj poetici, Fadil Hadžić ostao je i u Aferi, dvodijelnoj komediji smještenoj u imaginarni gradić Suhi Dol, u kojem, posve tranzicijski, cvjetaju korupcija – na moralnoj, a još više na materijalnoj razini. Uzgred, zanimljivo je ustvrditi da je to već druga pojava Suhog Dola u novijoj hrvatskoj dramaturgiji (prvi put figurirao je u nezaboravnoj, i znatno opasnijoj Brešanovoj Hidrocentrali u Suhom Dolu, gdje su situacija i sistem koncentrirani već u naslovu).

Hadžićev Suhi Dol tipično je provincijsko mjesto, recimo manje županijsko središte, u kojem se život vrti oko autoritarne pseudoelite (gradonačelnika, lokalnoga šefa policije te prividno uspješna "poslovnog čovjeka"); svi ti likovi, prema riječima sama autora, reprezentiraju "škrtost, gramzljivost, hipokriziju, konvertitstvo, dodvorljivost, zavist i još neke 'vrline' (koje) krase čovjeka…".

No, za autorovu je poetiku (preferiranje situacijske komike): "dobar, komičan zaplet važniji, od same teme". U tome Hadžić slijedi prokušani obrazac: ljubomora prevarene i napuštene ljubavnice (gradonačelnikove tajnice) ključni je remetilački faktor, koji će, poput katalizatora, učiniti da sve makinacijama prikrivene negativnosti na kraju izađu na vidjelo. Publika se smije neugodnostima koje doživljavaju likovi koji su to i zaslužili (osobito kad mnogo gori od njih u stvarnom životu dobivaju priznanja) te njihovim nespretnim, burlesknim pokušajima da se oslobode mreže koju su sami ispleli (istina, u druge svrhe, no neoprezno ne vodeći računa da se ona lako može okrenuti protiv njih). Nakon žestoka, vodviljskoga finala, sam kraj ne slijedi u potpunosti predvidljivu shemu (dobro nagrađeno, zlo kažnjeno), nego je bliži satiričnom pesimizmu, potkrijepljenu današnjim društvenim realijama: sve se razrješava polovično, kompromisno, posredovanjem svojevrsna deus ex machina (vladina povjerenika).

SOLIDNA REŽIJA

U solidnoj režiji Roberta Raponje, koja poštuje autora i djelo, i u kojoj nema većih iznenađenja, s ovom Aferom publika dobiva upravo ono što i izabire dolazeći u Kerempuh: duhovit dijalog, provokativnu (ma non troppo) dramsku situaciju, laku komiku i blagu satiru. Jasno je da u tome tipu kazališta ni scenograf (Dinka Jeričević), ni kostimograf (Nina Silobrčić) ne mogu izaći izvan konvencionalnih gabarita, jer bi time ugrozili konzistenciju cjeline. U određenom smislu, to se odnosi i na brojni glumački ansambl, koji se sav dosljedno podredio karakterističnome hadžićevskom stilu u umjerenoj reinterpretaciji redatelja. Suptilan komički nerv,. bez pretjeranosti ili zapadanja u manirizam, iskazali su Zlatko Ožbolt, Željko Königsknecht i Elizabeta Kukić: na njihovu tragu, s većim ili manjim odmakom, ali nikad u "drugom ključu", slijedili su i svi ostali. Publici je posebice bio zanimljiv nastup mladoga Mislava Čuvajde (koji je postao popularan ulogom u televizijskoj soap-operi), za kojega valja reći da se snašao posve dobro i u drukčijoj konstelaciji, te je nedvojbeno jedan od darovitijih pripadnika svoga glumačkog naraštaja.

U cijelosti promatrano, oko najnovije Hadžićeve Afere neće biti afere: riječ je o predstavi koja logično pripada repertoaru Kerempuha, kazališta kojemu je njezin autor, uostalom, i bio osnivač.

Boris B. Horvat