Odrastanje s bajkama

Odrastanje s bajkama

Pauline Mol domaćoj kazališnoj javnosti nije nepoznato ime, a razlog su tome već dvije iznimno, za okolnosti domaćega kazališta za djecu, hvaljene predstave Kazališta Mala scena, Bok, čudovište te Bizon i sinovi. Riječ je o dramatičarki koja je opus izgradila na čestoj postmodernističkoj nadgradnji, a ne, kako je to obično slučaj, pukoj dramatizaciji, i to ne samo u slučaju komada za djecu nego i u obradama klasika. I treći se put izbor te nizozemske autorice za Malu scenu pokazao ispravnim i kvalitetnim u nastanku predstave koja i jest i nije samo za male. Naime, to kazalište rado dijeli svoju publiku, no čini se da je jedan od rijetkih problema u vezi s predstavom Bio jedno jedan zmaj upravo činjenica da je namijenjena djeci od pet do deset godina, jer se nakon gledanja ipak čini da bi ona mogla biti univerzalna. Njezin podtekst to svakako jest, iako je tematski strukturirana kao kompendij, i nadopisivanje, četiri bajke iz ostavštine braće Grimm.

U režiji Ivice Šimića, scenski jednostavnim, a efektno riješenim rastom kose Djevojke sa zvijezdom, reinterpretaciju vještičje kolibe u Ivici i Marici, susret Malog krojačića s divovima u promijenjenoj perspektivi te fizičkokazališne bravure izvrsnoga Damira Klemenića u Ivici Budalici, predstava je mnogo više od spoja četiri bajke i postaje metaforičkim putovanjem kroz odrastanje. Pritom je zmaj tek dodani akter, personificirana prepreka koja se, kako pokazuju uvodni i završni prizor, može svladati na razne načine.

Ovu predstavu čini velikom, i to podjednako za velike i male, njezin potencijal u istraživanju mračnih strana bajkovitog, što i nije često u domaćem kazalištu za djecu. Sporadična podilaženja u glazbi Igora Karlića, ali i glumi Jelene Hadži-Manev, Marije Tadić i Svetlane Patafta, koje nisu imale lak posao manevrirajući u labirintu Pauline Mol, te ne do kraja osmišljeni prijelazi između prepoznatljivih prizora iz predložaka, ipak ne smetaju ocjeni da je Bio jednom jedan zmaj u samu vrhu ozbiljne kazališne produkcije za male.

Igor Ružić