Moderni kositreni vojnik

Moderni kositreni vojnik

Lepršav, koloritan, hiperaktivan, high-tech naenergiziran, žustar, pustopašan, dinamičan, frenetičan, Roboti su non-stop akcija i bombardiranje oblicima i bojama

Autor(i) beskrajno šarmantnog animiranog filma Ledeno doba - Chris Wedge (i Carlos Saldanha) – jednostavnog i minimalističnog kako u priči tako i dizajnu, ovoga puta donosi(e) nešto sasvim drugačije. Lepršav, koloritan, hiperaktivan, high-tech naenergiziran, žustar, pustopašan, dinamičan, frenetičan, Roboti su non-stop akcija i bombardiranje oblicima i bojama. Svaki pojedini njihov robot malo je vizualno remekdjelce, unikat nalik kolutićavim raznobojnim bombonima začudnih, inteligentno patiniranih, nenametljivih i skladnih paleta i zakučastih formi – od onih langovskih preko art decoovskih pa do inspiriranih zatkom kukca; obitavajući u živopisnim arhitektonskim formama, koje čine bogat background svijeta kakvoga nastavaju. Vizualni dizajn kao cjelina jednostavno je zadivljujuće savršen; zasluge za to svakako idu i production designeru Williamu Joyceu koji svoj futuristički grad uspijeva zaodjenuti u ruho starinske slikovnice, ubrizgavajući mu i duh četrdesetih (takvim hibridom evocirajući Gospodara neba i svijet sutrašnjice) i onaj Čarobnjaka iz Oza; odnosno predstaviti ga – sa svim njegovim neorganskim (a opet tako humanim i toplim) naslovnim stanovnicima, kao modernu inačicu postojanih kositrenih vojnika. Ta modernost ide ukorak sa zahtjevima vremena, baš kao i najmlađe publike kojoj je namijenjen: počevši od neprestane, nezaustavljive, neposustajuće stavke akcionosti i posljedično ritma, preko oku ugodnih obličja i boja kakvima obiluje, pa do mnoštva nesporno zabavnih no u crtićima već redovitih pop-kulturalnih referenci i direktnih filmskih omaža kao sigurnoga mamca i za odrasliju publiku.

Kultni Zvončica

Ipak, unatoč vrhunski kreativnom izgledu djelca, njegov plot nije ambiciozniji od standardne izlizane premise slijeđenja vlastita sna koji ne samo da se ispuni nego zli bivaju eliminirani a dobri nastavljaju sretno živjeti zauvijek, u harmoniji i radosti. Ne-nadogradnja tog bajkama baznog, imanentnog plota stoga Robote ostavlja na nivou prekrasne no lako zaboravljive zabave, posebice ugodne u ovim toplim danima godine kada se ljeto sve više bliži; odnosno manjak inspiracije pokazuje se kobnim a da bi se tako lako kompenzirao samo jednodimenzionalno – ljepotom slike.

Domaćih glasovnih izvedbi što se tiče, od neregularnih angažmana zanimljivijim se izborom pokazao kultni Zvone Pamuković kao vratar Robot-grada negoli Trpimir Vicković kao glavni (standardizirani) pomagač junaka; prvi u ulogu unoseći neisforsirani humor, drugi pak bivajući generički čitač teksta nad kojim je Robin Williams u originalu navodno briljirao. Time slijednik izvrsnog lanjskog Eda Maajke (šifra: Legenda o medvjedu) radije postaje Pamuković – Zvončica; dok ostatak ekipe posao obavlja regularno solidno no ne i pamtljivo. Tako sve u svemu ovo vrckavo djelce napučeno dražesnim likovima – oponentima hladne suvremene tehnologije, i tankom plotu usprkos ostaje izrazito ugodno iskustvo, koje na ovaj ili onaj način pridonosi nadogradnji duha – poglavito najmlađih.

Katarina Marić