Leteći dječak

Leteći dječak

S perspektivnim mladim solistom Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu Ovidiuom Muscaluom, iznimno vitkim plesačem dječačkog izgleda i zadivljujuće gipkosti, razgovarali smo o njegovoj sve uspješnijoj zagrebačkoj baletnoj karijeri. Muscalu je rođen 4. studenog 1979. u Ploešti, blizu rumunjskoga glavnog grada Bukurešta.

Kako ste se počeli baviti plesom?

- Uvijek sam plesao po kući, a susjeda je bila ta koja je nagovorila roditelje da me upišu u baletnu školu. Tako sam s deset godina krenuo u internat – baletnu školu Dino Lipati, u kojoj sam proveo devet godina. U operi u Bukureštu počeo sam nastupati kao učenik u manjim ulogama, poput Patuljka u Snjeguljici, Lutka u Coppeliji ili Malog crnca u Bajaderi.

Godine 1998. postajem član Baletne trupe Oleg Danovski u Costanzi, u kojoj sam plesao četiri godine, a 2002. čuo sam od kolega Mircea Plesmica i Dana Boerua za zagrebački balet i došao na audiciju, koju sam s uspjehom prošao.

Premda ste formalno bili samo član ansambla, vrlo brzo počeli ste plesati solističke uloge…

- Da, moja prva solo uloga došla je u listopadu 2002, kada sam plesao Benvolia u baletu Romeo i Julija. Plešem u svim klasičnim i neoklasičnim baletima koji su na repertoaru HNK u Zagrebu, a veće uloge imao sam u suvremenim plesnim predstavama Suludo, Torsia i Cirkus primitif balet. U baletu La Syplhide u podjeli sam za glavnu mušku ulogu - Jamesa.

Za svoj rad dobili ste i baletnu nagradu HNK u Zagrebu…

- Dobio sam Oskara Harmoša za ulogu Ivice u baletu Mačak u čizmama Brune Bjelinskog i ulogu u baletu Soba koreografa Renata Zanelle, i ta me nagrada jako obradovala.

Što volite raditi u slobodne vrijeme?

- Slobodnog vremena imam malo, jer radim jako mnogo, vrlo često i prekovremeno, i kad dođem kući, jako sam umoran i nastojim se što više odmoriti. Inače, volim se družiti s prijateljima, privlači me slikanje, gledanje filmova i izleti u prirodu i jako bih volio posjetiti ostale dijelove Hrvatske. Za sada mi je dobro i uživam, i dok mi bude dobro, namjeravam ostati u Zagrebu.

Razgovarao Goran Ivanišević