Kap vode – zrno soli

Kap vode – zrno soli

Perex: Autor Damir Fabijanić, fotograf, dimenzije blok 96 x 79 (marka promjera 35,50 mm), naklada 25 000, datum izdanja 25. ožujka 2005.

Nakon dva više nego uspješna nastupa na svjetskim izložbama u Lisabonu i Hannoveru Hrvatska sudjeluje na svjetskoj izložbi u Aichiju, u Japanu. Moto izložbe, Mudrost prirode, kongenijalan je zemlji koja je ujedno tehnološka velesila, ali i pobožna prema prirodi. Oba prethodna EXPO-izazova poučila su Hrvatsku prednostima stanovita minimalizma, gustoće, začudnosti i poetičnosti. Jer dok je instrumentima elektronskih informacija moguće priopćiti i prikazati sve, ali i svagdje-smisao dolaska na lice mjesta jest jedinstveni doživljaj koji pogađa u duši i vuče prema predstavljanoj zemlji. Moglo bi se reći da svjetske izložbe, apstraktna mjesta i umjetni svijet zapravo obnavljaju interes za konkretna mjesta. Ponajprije time što ih stvaraju. Nacionalni paviljoni stoga imaju biti kvintesencija nacionalnih vrlina i prednosti, a Hrvatska je u tom smislu dosad odlično pogodila svoju mjeru pa i nadišla je. I premda je teško održavati visoku razinu, a pritom se ne ponavljati, projekt autorske skupine Damira Fabijanića, Dalibora Martinisa i arhitektonskog studija 3LHD, koji će nas predstavljati ove godine, iznimno je sretno poglavlje od kojega mirno možemo očekivati pravi odjek.

Kad je Hrvatska raspisivala natječaj za EXPO s temom Kap vode, bilo je to iz dva razloga. Zato što smo interpretacijom motiva vode na prethodnim izložbama stvorili prvu školu. I zato što obilujemo danas već dragocjenim resursom koji nas obilježava kao povlaštenu zonu na globusu. Ta kap vode, sugestija guste i zatvorene forme, logike konstrukcije i svježine prezentacije, mogla je doživjeti različita tumačenja. Mogao je to biti život ponornice, raskoš močvare, voda kao izvor energije, komunikacije, memorije. Moglo je biti jezero ili solana, voda u odnosu sa suncem, najdublja i najčudesnija veza. Upravo tu sjajnu zamisao predložili su autori, dodavši sugestiji kapi vode svoje zrno soli. U isti su čas ponudili hrvatsku specifičnost – poglavlje povijesti civilizacije, kulturni krajolik, ljudski rad ubilježen na zemlji – a iznijeli su motiv toliko sukladan japanskoj percepciji i najdublje vezan uz moto EXPO-a. Jer: što je metafora mudrosti, kako se do nje dolazi, ako ne cum grano salis? Svaki je hrvatski nastup dosad bio vizualna senzacija. Pamti se podmorje pod staklenim podom i kružna filmska projekcija. Damir Fabijanić sa suradnicima u tom je smislu otišao korak dalje prema heppeningu, intenzivno uvlačeći posjetioce u radnju paviljona. Od logotipa (kvadrat u krugu) do krasna, geometrizirana prizora polja soli (ne zaboravimo kakav je uspjeh svojedobno u Japanu postigao raster primoštenskih vinograda) autorska je misao sveobuhvatna, cjelovita i koherentna. Sinestezijski doživljaj zvuka vagoneta i sipanja soli, suvenir-sol u vrećici kao oblik zahvale, dinamika platforme koja posjetioce diže nad bazen solane što se pretvara u ekran za projekciju filma o Hrvatskoj dosljedno iz ptičje perspektive, mogućnost da ti posjetioci pribivaju gotovo obrednom poslu čovječanstva u mjerilu jedan naprama jedan-sigurno će biti jedinstvena ponuda na tom velikom svjetskom sajmu senzacija (koji pokreće golemo turističko tržište).

Hrvatski nastup u Aichiju pozorno je promišljen i dizajniran, a takva je i marka posvećena hrvatskom nastupu na EXPO-u, koja je dio total-dizajna istog autora i njegove ekipe, savršeno usklađena s minimalističkom gustoćom cjeline. Ona, prikazujući ljudski lik u krajoliku Paške solane (Fabijanićeva fotografija iz 1975), zapravo prikazuje metafizičku žetvu mudrosti i svjetlosti.

Priredila Sandra Cekol