CJELOVITO PREDSTAVLJANJE

CJELOVITO PREDSTAVLJANJE

Monografska izložba Hansa Georga Geigera i njegove radionice pruža cjelovit doživljaj omogućujući uvid u slikarev opus i opus njegove radionice i pružajući mogućnost »kritičkoga provjeravanja postavljenih teza». Ona ujedno oživljava onodobnu umjetničku praksu i ilustrira značenje konzervatorsko-restauratorskih zahvata ne samo u smislu očuvanja umjetnina nego i kao bitan segment u utvrđivanju umjetničkih praksa

U Muzeju za umjetnost i obrt 15. ožujka otvorena je gostujuća izložba Majstor HGG, slikar plastične monumentalnosti. Izložba je plod međunarodne i međuinstitucionalne suradnje slovenskih i hrvatskih znanstvenika i stručnjaka te predstavlja »jedinstvenu mogućnost da na jednom mjestu doživimo umjetnika i njegovu radionicu u svim djelima koja su prepoznata, istražena i vrednovana« (Milan Pelc)

HRVATSKI I SLOVENSKI LOKALITET

Majstor HGG, Hans Georg Geiger (Geigerfeld), podrijtlom iz Novoga Mesta, predstavnik je kasnoga srednjoeuropskoga manirizma. On ulazi u povijest slikarstva 17. stoljeća potpisavši 1641. monogramom HGG tri oltarne slike, a u povijest slovenske i hrvatske umjetnosti u drugoj polovici 20. stoljeća, nakon što je Ivan Komelj 1954. povezao te inicijale sa slikarevim imenom. Čineći okosnicu umjetnikova oeuvrea, tri potpisane slike Marijino uznesenje, Sveta Lucija i Sveta Barbara (obje Dolenjski muzej, Novo Mesto) i Sveti Juraj ubija zmaja (Narodna galerija, Ljubljana), izvorno oltarne pale u filijalnoj crkvi svetoga Jurja nad Ortnekom, izložene su u prvoj dvorani izložbenoga prostora. Na taj način rekonstruiran je proces znanstvenoga istraživanja i utvrđivanja umjetnikova opusa i njegove radionice te je stvoreno ishodište za razumijevanje umjetnikova stvaralaštva. U sljedećim izložbenim dvoranama predstavljena su umjetniku pripisana djela na temelju rezultata arhivskih i povijesnoumjetničkih istraživanja. Ona su sažeto i pregledno citirana na izloženim panoima, koji potkrepljuju i upotpunjuju sliku umjetnikova stvaralaštva. Navedeni su lokaliteti djelovanja slikara i njegove radionice na području Slovenije i sjeverne Hrvatske, objašnjena je veza slovenskoga i hrvatskoga prostora u mecenatstvu plemićkih kuća Erdödy i Moscon te je vremenski zaokružen umjetnikov opus podacima iz arhivskih izvora koji navode 1659. kao početnu godinu Geigerova upošljavanja u Hrvatskoj i 1681. s okvirnim datumom slikareve smrti. Vremenski raspon od četrdeset godina umjetnikova djelovanja širi se od slike Sveta Obitelj, 1639.? (Goriča Vas kod Ribnice, f. c. Imena Marijina), njegova najranijega sačuvana rada i jednoga od majstorovih najkvalitetnijih djela izložena u drugoj izložbenoj dvorani do slike Sveti Mihovil pobjeđuje Sotonu, oko 1680. (Vugrovec, grobljanska kapela svetoga Mihaela), najvjerojatnije Geigerova posljednjega rada u četvrtoj dvorani. Izložena djela unutar toga zadana prostornoga okvira jasno govore o odlikama Geigerova rada, »njegovom antiklasičnom poimanju forme sadržanom u prevladavanju volumena nad slikanim prostorom, suzdržanoj kromatskoj ljestvici i materiji luminoznoga sjaja, iluziji volumena postignutoj svjetlosnom modelacijom osnovnoga tona, grafizmu detalja i izrazitoj tipizaciji protagonista«, kako navodi autorica projekta Mirjana Repanić-Braun. Posljednje dvije dvorane uključuju djela nastala u suradnji slikara s pomoćnicima i rad slikareve radionice i odjek njezina utjecaja.

VEZANOST ZA GRAFIČKE LISTOVE

Predstavljanje djela u stupnjevanom slijedu s obzirom na Geigerov samostalan rad, rad s pomoćnicima i produkciju radionice ne omogućuje samo jačanje distinktivnoga uočavanja i obogaćivanje vizualnoga iskustva, nego nam daje i uvid u stvaralačku praksu onoga razdoblja: vezanost za radionicu i grafičke listove kao predloške za slikarski rad. Izložena djela popraćena su jednim ili više grafičkih listova koji, kako navodi Blaženka First, autorica projekta, »potječu iz flamanskih bakrorezačkih radionica, umjetničkih radionica bavarskoga dvora, talijanskih slikarskih i grafičkih središta (Rim, Venecija) i grafičkih atelijera Rubensova kruga, a u Geigerovu radionicu pristižu posredno preko Graza« Oni ukazuju na ustaljenu praksu poslijetridentskoga razdoblja u kojem se proizvode djela prema predlošcima točno propisanih i od crkve odobrenih sadržaja te tako slike postaju vizualni izraz crkvene doktrine. Usporednim izlaganjem slika i grafičkih predložaka ruši se »opće shvaćanje stvaralaštva koje se još i danas zasniva na romantičnoj ideji genija koja prednost daje izvornosti« (Andrej Smrekar).

Izložba uključuje rezultate konzervatorsko-restauratorskih zahvata i istraživanja provedena u Hrvatskom restauratorskom zavodu i Zavodu za varstvo kulturne dediščine Slovenije, Restavratorski center. Oni su predočeni slovenskom videoprojekcijom iz dokumentacije o konzerviranju i restauriranju djela i panoima HRZ-a koji uz etape konzervatorsko-restauratorskih radova prikazuju i nedestruktivne metode istraživanja radi prikupljanja podataka o tehnologiji i uporabljenu materijalu.

Monografska izložba Hansa Georga Geigera i njegove radionice pruža cjelovit doživljaj omogućujući uvid u slikarev opus i opus njegove radionice i pružajući mogućnost »kritičkoga provjeravanja postavljenih teza». Ona ujedno oživljava onodobnu umjetničku praksu i ilustrira značenje konzervatorsko-restauratorskih zahvata ne samo u smislu očuvanja umjetnina nego i kao bitan segment u utvrđivanju umjetničkih praksa. Na taj se način potvrđuje kao važna manifestacija istodobno usmjerena prema stručnoj i široj publici.

Izložba je popraćena katalogom koji uz opsežne kataloške jedinice i ilustracije sadrži i znanstvene studije Mirjane Repanić-Braun i Blaženke First.

Iva Pasini