BLJUZGAVICA

Danas među medijima prvo mjesto drži bez premca televizija. Nekoć je to bio radio. Danas je mladima nezamislivo da bi ljudi išli jedni drugima u posjete i slušali radio. Nezamislivo im je i to da sve obitelji nisu ni imale radio. Naravno, čuđenje je iz današnje portabl perspektive zastrtih ušiju (tranzistorima, kasetofonima, vokmenima, CD plejerima, mobitelima i sličnim napravama) sasvim razumljivo. No uza sve tehničke novine koje bi nas trebale “osloboditi” (od koga/čega? za koga/što?), otuđenost raste, ravnodušnost ide s njom pod ruku, nebriga im je stalna pratilja, a bezobzirnost konstanta. Sjećam se nekad vrlo slušanih radijskih emisija, koje se još mogu čuti na ponekoj lokalnoj radiostanici, a na Hrvatskom radiju i danas u sklopu Pomorske večeri (ponedjeljkom). Bila je to emisija Po željama. Dragoj baki sretan rođendan žele zahvalni unuci. Dragim roditeljima 50. godišnjicu braka želi…pedesetak potomaka. Dragom sinu i cijeloj posadi broda želimo mirno more i sretan povratak kući. Odlazak u vojsku, vjenčanje, rođenje djeteta – za svaku prigodu naručitelji bi platili da se odsvira njihova omiljena pjesma. A susjedstvo se okupljalo (uz čašicu, kolačiće i šalicu kave) oko radija i čekalo kada će doći na red “njihova želja”. Tako su prolazila pospana rana nedjeljna popodneva nakon uvijek istoga, polako i dugo pripremanoga, nedjeljnog objeda.

Nedavno me nazvala kolegica iz "Vijenca" i rekla kako prenosi želju i molbu cijele redakcije da se pozabavim riječju bljuzgavica. To me i podsjetilo na nekadašnju radijsku emisiju. Eto, i ja pišem “po željama”. Naravno, tada je vani još bilo snijega, premda već prljavoga, i činilo se da zimi nema kraja. Kad sam im rekla da ću se bljuzgavicom baviti poslije Uskrsa, bili su donekle razočarani. Pa dotle će se sav snijeg već otopiti! No uvjerit ću ih da riječi bljuzga, bljuzgavica, bljuzgati i njima slične nisu meteoropati, da ne podliježu sezonalnosti.

SNIJEG I SUSNJEŽICA

Bljuzga / bljuzgavica, premda nama današnjima uglavnom ne pada s neba nego se stvara na tlu, u prvotnom se značenju upotrebljavala za kišu koja pada sa snijegom, dakle za susnježicu. Kad takav mokri snijeg padne na zemlju – ili ako je bio stvrdnut pa se počeo otapati – u svojem razgaženom obliku (obično s prljavštinom i blatom) odgovara bljuzgavici. U tom se značenju negdje kaže i lapavica (rum. lápoviţă; Hrvatski enciklopedijski rječnik ima i ljapavica), a negdje i blječkavica (“ojužio snijeg, pa se razblječkalo”, Lika, Dubrovnik). Blječkavica je onomatopejskoga postanja, kao uostalom i mnoge druge riječi koje su povezane s bljuzgavicom. Leksikograf D. Parčić uz blječkati navodi tal. glagol guazzare = okupati, osvježiti (životinje u rijeci, a znamo da životinje prije pažmanja – ne traži me u rječniku, nema me – ne ispituju kakvoću vode, nego radosno hrle u kupku, makar bila i kaljuža), pljuskati se.

I sam je snijeg zanimljiva riječ; pratimo je od prasl. sněgú,stsl. snĕgú, lit. sniẽgas, let. sniegs, stprus. snaygis, got. snaiws, stvnjem. snço, njem. Schnee, engl. snow – a sve je to srodno s ei. *snigh / snoygos = snijeg. Lat. nix, nivis (u množini znači mećava), grč. nípha = snijeg lako je naći u današnjim romanskim jezicima (tal. neve, fr. neige). No snijeg prvotno nije značio pahuljastu oborinu (ili padalinu), koju je tako lijepo promatrati kroz prozor ugodne tople sobe, nego ono što je odležalo, što se prilijepilo (na biljke i na tlo). Staroind. snihyati znači lijepi se, masno je, vlažno.

Lijepo je hodati po čvrstu snijegu dok još “drži”, no kad se počne otapati, stvara se “juha” kojom bezobzirni (je li pridjev uopće potreban?) vozači u naletu svoga “adrenalina” obilno zalijevaju bespomoćne pješake (i povećavaju dobit kemijskim čistionicama). Cipele pak stradaju od šljapkanja po toj raskvašenoj snježnoblatnoj kaši. Riječ šljapati, šljapkati, šljapavica također su onomatopeje prema šljap, zvuku što ga stvara gacanje po toj žitkoj podlozi. No šljapiti znači i udariti, kao i šupiti (nastao prijevojem o/u od sonantnoga l). I tu je riječi kumovao zvuk, koji se oslobađao prilikom udaranja, kao i u pljusnuti, pljuska.

ZA BLJUZGU NIKAD NIJE KASNO

Inače, bljuzga i bljuzgati imaju isti korijen kao i bljuvati. Proširenje –sk- sonorizirano je kao i u onomatopejama u –zg-. Taj je proces star, jer se bljuzgati nalazi i u drugim slavenskim jezicima (polj. bluzgać, rus. bljuzgat’). U kakvoj su pak vezi bljuvati i bljuzgati? Stsl. blúvati, bljujo prvotno je značilo ispuštati neartikulirane glasove, meketati, kruliti itd. Takva se pretpostavka oslanja na formalno najbliži lit. bliáuti = meketati, kruliti, rikati. I doista, takvi neartikulirani zvuci prate povraćanje. Druga je mogućnost da je prvotno značenje bilo prštati, napuhavati se, kipjeti, čemu podlogu daje ie. baza *bhleu. Srodno je i grč. phleîn = prelijevati se; phlýô = pun sam, kip(t)im, lat. fluere = teći, derati (u smislu bujice); fluvius, rijeka. I za naglo izbijanje vulkana kažemo da bljuje, riga lavu; osim lave, u prenesenu značenju, mogu se bljuvati, rigati i riječi (psovke, uvrede i sl.). Dok bljuvati i rigati mogu imati i prenesena značenja, povraćati znači samo izbacivati sadržaj želuca kroz usta.

Došlo je vrijeme da progovorim i o svevremenskom značenju bljuzgavice (i utješim naručitelje ovoga priloga; vidjet ćete, i kad nestane snijega, za bljuzgu nije kasno). Naime, bljuzgati može značiti i govoriti koješta, gluposti, a javlja se i u vrlo prepoznatljivim glagolima baljezgati i bljezgariti (prati ih i zvukovno sličan balegati, što također znači govoriti gluposti). Svima je jasno da za prakticiranje tih glagola ne treba ni snijeg ni zima. Dolaze “na svoje” i po nesnosnoj vrućini i po oštroj zimi (vremena tako različita, a pridajemo mu isti atribut pasja vrućina i pasja zima). Svako je godišnje doba pogodno da u njemu možeš bljuzgati, baljezgati i bljezgariti (uz trućkati, trtljati, frfljati, valjati, blebetati itd.) do mile volje. Ako ima (strpljive) publike.