Televizija u Hrvata

»Republika«, mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, gl. ur. Ante Stamać, br. 1, god. LXI, Društvo hrvatskih književnika i Školska knjiga d.d., Zagreb, siječanj 2005.

U prvom broju nove godine izlaženja uredništvo Republike naglasak stavlja na aktualnost i društveno-kulturni angažman, što pokazuje problematika s kojom se hvataju ukoštac autori tekstova sadržanih u temi broja. Nezavidan položaj pomalo okoštale institucije HRT-a, čije su nedavne promjene unutar koncepcije programa i smjernica nastale kao posljedica pojave konkurentskih televizija kojima je primarno određenje komercijalnost, predmet je analize nekolicine tekstova u kojima autori, pored uglavnom negativna kritičkog osvrta na trenutno stanje, pokušavaju odrediti temeljne zadaće i smjer kojim bi naša javna televizija trebala krenuti.

Ante Žužul u svome tekstu glavne probleme funkcioniranja HRT-a detektira uglavnom unutar loših zakonskih odredbi, koje ravnateljstvu daju apsolutnu vlast, dokidaju instance zadužene za odgovornost spram pretplatnika, a Programsko vijeće pretvaraju u parlaonicu bez ikakve moći kontrole. S njegovim stajalištem kako bi javna televizija trebala prepoznavati i promovirati ponajprije nacionalne vrijednosti složit će se i ostali autori ovog priloga. Nacionalna samosvijest itekako je poželjna pri ulasku u Europsku Uniju, smatra Vladimir Paar, koji će kao temeljnu odrednicu javne televizije odrediti znanje, podsjećajući da je upravo ono dominantna proizvodna snaga 21. stoljeća, što dokazuje i to da je rad s malim udjelom znanja na svjetskom globalnom tržištu sve lošije plaćen. Tako televizija koja promovira senzacionalizam, komercijalizaciju i nisku razinu obrazovanja posredno postaje odgovorna i za dalji razvoj društva i države u cjelini. Dok Paar predlaže kompromisno rješenje u kojemu bi prvi program bio koncipiran kao nacionalni i obrazovni, a drugi bi »glumio komercijalnu televiziju«, Miro Gavran utrku javne televizije za gledateljima pod cijenu da postaje imitator komercijalnih televizija smatra najlošijim putem, kojim je Hrvatska radiotelevizija već krenula.

PREVLADAVANJE STEREOTIPA

Zanimljiv tekst nudi i Roman Karlović, koji upozorava na potrebu prevladavanja nekih stereotipa svojstvenih tzv. konzervativnoj kritici, primjerice onima o pasivnosti primatelja TV-poruka ili gledateljima kao masi. U doba kada se televiziji kao mediju pridružio i internet postoje mnogi razlozi za odbacivanjem takvih nazora. Navodeći ih, Karlović apelira na intelektualce kojima je zadaća djelovati kritički, ali i upoznati nove tehnologije te ne dopustiti da »fetišizirana kritika televizije« pretegne nad sviješću o novim mogućnostima. Uz temu broja, u kojoj je jasno vidljiva namjera uredništva da njome potakne širi dijalog o problematici javne televizije u Hrvata i za koji bi bila šteta da ostane bez odjeka, ostatak novoga broja uobičajena je sadržaja, kakav smo već navikli čitati na ovim stranicama. U teorijskom dijelu, uz zanimljiv tekst Winifrieda Nötha (prijevod Ante Stamać), koji upućuje na karakteristiku razmišljanja o kulturi kroz kategorije prostornog određenja i razgraničavanja, hrvatskom se starom književnošću bavi Rafo Bogišić, analizirajući ulogu prikazivanja ljubavi prema ženi u petrarkističkoj poeziji. Poetsko-prozni prilozi broja ovaj su put u potpunosti rezervirani za hrvatske autore.

Ljubica Anđelković