Sajam utopija

Sajam utopija

Marko Strpić jedan je od organizatora skorog Anarhističkog sajma knjiga i urednik živahne, slobodarske biblioteke Što čitaš?

Od 18. do 20. ožujka u Zagrebu će se dogoditi Anarhistički sajam knjiga! Po čemu se Anarhistički sajam knjiga razlikuje od ostalih knjižnih sajmova?

- Različit je po tome što okuplja anarhističke skupine, izdavače, distributere, knjižare, autore i sve ostale koji se tako deklariraju ili sebe vide kao dio pokreta. Po svemu je ostalom sajam knjiga poput ostalih, a sve skupa prati odgovarajući program.

Znači li to da anarhistička literatura izbjegava obične sajmove? Naime, pitam se, ako je tako, nije li ekskluziviranje anarhističke literature, i anarhizma uopće, autosegregativan, izolacionistički, elitistički i autistički potez?

- To se može i tako gledati, no kako i sam vodim izdavačku kuću, moje je iskustvo da biblioteka Što čitaš? nikada nije bila u mogućnosti samostalno sudjelovati na nekom sajmu knjiga u Zagrebu (i šire). Glavni je razlog financijski. Ne možeš si priuštiti štand i očekivati da ćeš ga platiti prodajom anarhističkih naslova. Jasno, rado bismo sudjelovali i na Interliberu ili bilo kojem sajmu, jer to bi bila prilika doći do neke druge publike.

Ovako smo omogućili niskoprofitnim ili neprofitnim anarhističkim izdavačima da ipak nastupe na sajmu i predstave svoje naslove na jednom mjestu, što je sredilo taj financijski dio problema. No, to nije jedini razlog pokretanja sajma. Naime, mislim da je dobro imati poneki specijalizirani sajam knjiga, gdje možeš pronaći određenu literaturu, ali i gdje će popratni program odigrati važnu ulogu upravo za tu izdavačku scenu, ako se to uopće može tako nazvati. Također, sajam je međunarodnoga karaktera, dosta će izdavača iz drugih zemalja sudjelovati, pa je i dobro mjesto susretanja za izdavače i čitatelje.

Uostalom, jedno ovakvo okupljanje omogućava da se o temama iz knjiga povedu žive rasprave, što baš i nije praksa drugih sajmova. Barem ne kada govorimo o anarhističkim naslovima.

Dakle, možeš li nam predstaviti tko/što se krije iza adrese www.stocitas.org?

- Već spomenuta izdavačka kuća Što čitaš?, koja posljednjih pet godina objavljuje anarhističke ili, bolje rečeno, slobodarske naslove, bilo u tiskanom ili elektroničkom obliku. Riječ je uglavnom o naslovima koji se bave suvremenom slobodarskom/anarhističkom teorijom i praksom, gdje pokušavamo postići ravnotežu između to dvoje, jer jednog bez drugog nema... I obrnuto.

Dosad je objavljeno dvadesetak tiskanih naslova unutar Što čitaš? i stotinjak različitih tekstova u elektroničkom obliku. Taj drugi, elektronički dio pokušava na jednom mjestu dokumentirati i sakupiti većinu ikad napisanih ili prevedenih tekstova o slobodarstvu/anarhizmu u nas, ali to je spor proces, no polako se razvija. Za kraće je tekstove lako, najteže je prebaciti cijele knjige.

Nedavno je na sajtu proveden i prozni natječaj. Tema je bila Ponovno otkrivanje utopije. Kakvi su rezultati, kada će izići zbornik natječaja, konačno, može li se iz prispjelih/uvrštenih radova, barem statistički, dati vizija utopije?

- Huh... Na taj je natječaj pristiglo svašta, od vrlo dobrih priča koje nisu utopijske, do potpuno nejasnih uradaka i svega dvadesetak priča, od stotinjak pristiglih, koje su zadovoljile kvalitetom i temom. Dakako, iz toga je moguće dobiti neke vizije utopije ili pak antiutopije, no ne mislim da postoji neka jedinstvena vizija utopije. Uostalom, to bi bilo vrlo totalitarno, zar ne?

Što se knjige tiče, nadam se da će uskoro izaći, iako i to ovisi o novcu...

Ključna mjesta u (re)interpretiranja anarhizma obično se vrte oko istih pitanja. Možeš li, ukratko, iznijeti svoje stavove o odnosima anarhizma i organizacije...

- Anarhizam je vrsta (ili, bolje rečeno, vrste) organizacije. Samo što je nehijerarhijska, horizontalna, poput mreže, a ne piramide. Ne mislim da je reći kako postoji anarhistička organizacija kontradiktorno, što se često tako shvaća. Većina ljudi na takav opis organizacije kaže kako je to upravo ono što smatraju dobrom organizacijom, no to nikada ne bi povezali s anarhizmom. Ljudi se često udružuju na taj način, mnoge svakodnevne aktivnosti uređene su upravo po tim principima i tada najbolje funkcioniraju. Kad nekomu kažeš da je to i anarhistička priča, u najmanju se ruku iznenadi.

onda, anarhizma i nasilja...

- Ne mislim da je nasilje način na koji se dolazi do društvenih promjena, pogotovo ukoliko težiš nenasilnom i ravnopravnom društvu. Da mislim drukčije, mogao bih vjerovati i kako SAD okupacijama i bombardiranjem uistinu šire demokraciju po svijetu. Nasilje donosi nasilje, širi se i toj spirali nasilja nema kraja. Jasno, ne mislim da je radikalni pacifizam rješenje. Pa se tako protivim ratu, ali podupirem pravo na samoobranu.

No, to je vrlo široko pitanje - gdje počinje, a gdje završava nasilje? O kakvu nasilju govorimo? Nasilju usmjernu na ljude? Stvari? Objavili smo knjigu o toj temi, a tamo je tek površinski dotaknuto to pitanje. Općenito govoreći, protivim se nasilju, a kada pogledaš tko ima monopol nad nasiljem i smije se njime koristiti legalno, posve je jasno na kakvim temeljima stoji trenutno društveno uređenje. A da ne govorimo o tome kako se nasilje tolerira - koliko puta pronađeš komentare u medijima »ma, nije to ništa, dečki su si malo popili«...

Konačno, kako se određuje suvremeni anarhizam prema neoliberalnoj globalizaciji?

- Mislim da je posve jasno da se anarhizam protivi neoliberalnom kapitalizmu. Zapravo, kapitalizmu uopće. Danas se kapitalizam transformira i koristi globalizacijom kako bi postigao totalnu deregulaciju i kao jedini zakon uveo zakon tržišta; to je konačni zaključak/cilj.

No, to ne znači da je globalizacija loša - loš je kapitalizam, bio on običan ili neoliberalan. Globalizacija znači lakšu i širu komunikaciju, veću mogućnost protoka ljudi, povezivanje različitih regija, koje su u starom svijetu bile odvojene. Uostalom, misli globalno, djeluj lokalno jest i anarhistički slogan, jer lokalne promjene ne mogu ostati izolirane ukoliko želimo da budu trajne. Jednako tako, one ne mogu doći s globalne razine, odozgo, nego nužno moraju dolaziti s lokalne razine, odnosno odozdo. Jedan od zanimljivih naslova o toj temi Što čitaš? uskoro će objaviti - riječ je o knjizi Globalizacija odozdo, rad skupine američkih autora.

Jedan je od naslova koje ste izdali i Permakultura - Vodič za početnike. U kakav ste to svijet poveli zainteresirane početnike?

- U svijet uzgoja hrane, izgradnje, recikliranja i uopće života na način da oponašamo prirodu. Naime, permakultura pojam je nastao prije tridesetak godina u Australiji, gdje je razvijen ekološki, a po mnogočemu i anarhistički, koncept življenja koji minimalizira naše intervencije u prirodi i uvelike se zasniva na oponašanju procesa koji se događaju u njoj. Tako su važan dio priče i obnovljivi izvori energije, maksimalna iskoristivost energije pri gradnji, no i suradnja unutar lokalne zajednice i uzajamna pomoć.

Važno je napomenuti da permakultura nije primjenjiva isključivo u ruralnim sredinama, nego i u urbanim, gdje su takvi projekti možda i potrebniji.

Knjiga je napravljena tako da stvarno svatko, bez posebna iskustva, može primijeniti ono što se u njoj nalazi. A to nam je i bila namjera.

Razgovarao Kruno Lokotar