Renzo Piano za oca Pija

Renzo Piano za oca Pija

San Giovanni Rotondo postao je poznat u kršćanskom svijetu kao mjesto gdje je pola stoljeća, do smrti 1968. godine, živio otac Pio, 2002. proglašen svetim. Zbog sve većeg broja vjernika, koji u stotinama tisuća svake godine hodočaste u južnotalijanski gradić, redovnici iz mjesnoga kapucinskog samostana izgradili su novu crkvu prema zamisli slavnog Renza Piana. Impozantna građevina spiralnog oblika, tlocrtne površine 6000 četvornih metara, položena je na blagoj padini, artikulirajući prostrani trokutasti pristupni trg. Prednje stakleno pročelje može se potpuno rastvoriti povezujući interijer s trgom u svrhu povećanja kapaciteta od 6000 na 36 000 vjernika. Želeći sagraditi crkvu od kamena prema uzoru na gotičke katedrale, ali s laganom, modernom konstrukcijom, Piano je postavio dva međuprožeta reda velikorasponskih lukova, sastavljena od računalno rezanih kamenih blokova međusobno spojenih i učvršćenih prednapregnutim čeličnim kabelima što su provučeni kroz blokove u longitudinalnoj osi lukova. Na lukove je preko sustava čeličnih kosnika oslonjeno drveno krovište u obiku serije ljuski pokrivenih oksidiranim bakrenim limom. Ispod crkve je kripta u koju su položeni posmrtni ostaci sveca, a pod trgom su pomoćni sadržaji, sakristija i predavaonice.

Apel za Zumthorov memorijal

Arhitekti iz berlinskog ureda Strecker und Partner uputili su apel javnosti protiv nepravedne odluke o rušenju već sagrađena dijela memorijala žrtvama nacističkih zločina. Građevina nazvana Topographie des Terrors, prema zamisli s kojom je švicarski arhitekt Peter Zumthor pobijedio na natječaju 1993. duga 128 metara izvana je omotana gustim vertikalnim rasterom od 2500 betonskih motki. Snažna monumentalna pojavnost i ritmizirana repeticija betonskih elemenata stvara smišljenu psiho-fizičku koncentraciju, istodobno uzvišenu i uznemirujuću, što ukazuje na ostatke sjedišta Gestapoa ispod građevine. Berlin i ostali svijet ne bi smjeli ostati bez odjeka na taj memorijal pun dubokih značenja. Potpora apelu može se poslati na adresu: Strecker und Partner, Orianenstrasse 58, 10969 Berlin, Njemačka ili bernhard.streckerŽberlin.de

Muzej Enza Ferrarija

Future Systems osvojili su natječaj za preoblikovanje rodne kuće Enza Ferrarija i galerije Maserati u talijanskoj Modeni. Londonski studio odnio je pobjedu u konkurenciji sedam drugih finalista (Aldo Cibic, François Confino, Mario Cucinella, Massimo Iosa Ghini, Mathias Klotz, Sauerbruch & Hutton, Cino Zucchi) s projektom koji fabulira faze u životu Ferrarija, od djetinjstva preko debija u automobilističkom sportu pa sve do osnutka natjecateljskog tima i brojnih pobjeda na utrkama širom svijeta, te rekonstruira povijest Maseratija, koji se 1939. preselio iz Bologne u Modenu. Impozantni krov galerije (6000 m2 površine) sačinjen od aluminijskih panela oblika koja asocira na haubu trkaćeg automobila natkriva dvije podzemne etaže sa servisnim sadržajima (kafić, knjižara, studio s arhivom i knjižnicom, višenamjenski prostor za predavanja i povremene izložbe) što uokviruju središnji izložbeni prostor, površine 4400 četvornih metara, gdje će biti izloženi automobili, motori, šasije i drugi detalji automobila u maniri pravih umjetničkih djela.

Hezog & de Meuron u Rotterdamu

U glavnoj galeriji Nizozemskog arhitektonskog instituta (NAi) u Rotterdamu do 8. svibnja postavljena je izložba planetarno slavna švicarskog ureda Herzog & de Meuron, koju je Herzog opisao kao arhitektonsku izložbu sačinjenu od otpadaka, misleći pod otpadom na nusprodukte kreativnoga procesa - studije materijala, skice i modele, što razotkrivaju ideje u pozadini izgrađenih objekata. Prezentirani su projekti u rasponu od ranih radova nastalih prije 25 godina do najnovijih, poput Tate Modern i plesnog centra Laban u Londonu, Olimpijskog stadiona u Pekingu, robne kuće Prada u Tokiju i vinarije u kalifornijskoj Napa Valley. Pored otpada iz studija, kojim se dokumentira kreativni proces što se osim na računala dobrim dijelom oslanja i na tradicionalne tehnike crteža, skica i radnih modela, na izložbi je prikazana ljepota njihove arhitekture interpretirana fotografijama i filmovima čiji su autori njihovi prijatelji, umjetnici Remy Zaugg, Thomas Ruff, Andreas Gursky.

Vinko Penezić