Novi brand: BAL-Com

Novi brand: BAL-Com

Balažin polazi od uvjerenja da živimo u ambijentu lažnoga, izmišljenog, glupog raja potrošačkog društva, kada se sve pretvara u robu i kada se svaka roba mora imati. Taj imperativ ne nameću realne ljudske potrebe, nego se on umjetno stvara funkcionalnom marketinškom organizacijom

Koprivnički slikar Tomislav Balažin (1951) već je gotovo trideset godina u likovnom životu, ali uz vrlo rijetke nastupe u lokalnoj i gotovo zanemariva pojavljivanja na široj izlagačkoj sceni. Glavni uzrok te apstinencije često je usvajanje radikalnih promjena disciplina i poetičkih orijentacija ta praksa da se s jednim, sustavno razrađenim i opsesivno preokupiranim problemskim ciklusom pojavljuje samo premijerno. U kontinuitetu je takve izlagačke strategije i recentna izložba u Koprivnici, gdje je kustosica izložbe Draženka Jalšić Ernečić predstavila instalacije, objekte i fotografije koje, na zaokružen i osmišljen način, propituju dominantne odnose u suvremenom društvu, obilježenu globalizacijskim procesima i potrošačkim odnosima.

Balažin polazi od uvjerenja da živimo u ambijentu lažnoga, izmišljenog, glupog raja potrošačkog društva, kada se sve pretvara u robu i kada se svaka roba mora imati. Taj imperativ ne nameću realne ljudske potrebe, nego se on umjetno stvara funkcionalnom marketinškom organizacijom. Posljednju, pak, praksu obilježuje ne samo nametanje robe nego ponajprije njezino pretvaranje u marketinški proizvod, u brendiranu ikonu. Reklamna kampanja stoga je u funkciji prodaje nužnoga proizvoda koji se pretvorio u znak: u euforiji kupovanja robe mi, zapravo, kupujemo njezin znakovni supstitut.

IRONIJA, LUDIČNOST, APSURD

Kako je potreba za brandom postala dominantna potreba suvremene potrošačke civilizacije, Balažin je, u izrazito ironičkoj ili ludički intoniranoj umjetničkoj praksi i sam počeo raditi takve, markom, dizajnom i sadržajem standardizirane, proizvode. Paradoks je ipak u ovom: njegovo ukiseljeno povrće i zimnica spremljena u staklenke i označena brandom BAL-Com proizvod je onoga pravog, prirodnog ciklusa nastala u vlastitom vrtu na obroncima Bilogore, a ne u instantproizvodnom procesu.

Sličnu apsurdnost na relaciji priroda - društvo, prirodno stanje - umjetni proizvod Balažin poentira i u seriji fotografija s plišanim igračkama u šumskome ambijentu. U radovima koji pokazuju izrazit autorov smisao za detalj, atmosferu i vizualnu organizaciju prizora autor nastanjuje isječak šumskoga predjela umjetnim životinjicama, surogatima i simulakrumima životinjskog svijeta.

Metafora otpada posve je sukladna Balažinovoj središnjoj temi te je i ovdje povezana s marketinškim odnosom i brendiranjem: prikazujući naturalističke, šokantne fotografije otpadaka netom očišćena zeca autor naglašava skrivenu stranu procesa prerade, onu stranu koja ostaje nevidljiva pred konačnim, na policu postavljenim lijepo upakiranim proizvodom. Pritom nije riječ tek o gesti osviještena zaštitnika životinjskog svijeta nego o kritičkoj interpretaciji društvenih odnosa koji omogućavaju tu mimikriju i licemjerstvo. Uostalom, cijela Balažinova izložba na tragu je te temeljne orijentacije: ne misliti na umjetnost nego na društvenu zbilju, ne baviti se izravno estetskim nego etičkim problemima, ne davati odgovore nego pokretati nova pitanja.

AKTUALAN I JASAN RAD

Referiranje na društvenu zbilju izvedeno je plastički i idejno vrlo jasno i dosljedno, s tek ponekim ishitrenim detaljem ili doslovnošću i posve na liniji traženja etičkog pred estetskim. Time i Balažin dokazuje kako je u suvremenoj umjetničkoj praksi jedna od temeljnih vrijednosti izborena pozicija umjetnika kao aktivističkog, za društvene tokove zainteresirana pojedinca. Ako je u tome prostoru dopušteno sve što je u službi umjetnikove ideje, onda je samo pitanje dokle poigravanje konvencijama života, ironiziranje njegovih negativnih dosega i glasni, parolaški prosvjed predstavljaju autonomni čin, a kada prelaze u kolektivni, hipnotiziranim postupkom uvjetovani trend. Ili, kraće: kada je potreba za djelovanjem nametnuta time da se ne izgubi posljednji vlak za Aktualnost, a kada je ta aktualnost inkorporirana u autorski čin kao njegov najdublji motiv i smisao rada. Poznavanje životnog i radnog konteksta autora daje nam slobodu da autentičnu narav njegova čina i potvrdimo.

Marijan Špoljar