Neki novi klinci

»Re«, časopis za umjetnost i kulturu, br. 7, gl. ur. Krešimir Vogrinc, Udruga za umjetnost i kulturu mladih parNas, Rijeka, prosinac 2004.

Rijeka je oduvijek slovila kao grad s vrlo kreativnim stanovnicima. Da se ta umjetnička energija prenosi s naraštaja na naraštaj, svjedoči i kontinuitet vrlo žive i široke kulturnočasopisne scene. I dok se neka druga studentska mladež malo uspavala, riječki mladenački časopis »Re« već četvrtu godinu iskazuje kreativnoknjiževni potencijal nekih novih mladića i djevojaka.

DVOSTRUKI PRISTUP TEORIJI

S obzirom na široko tematsko određenje časopisa, i njegov posljednji broj donosi tekstove sa svih kulturno-umjetničkih strana. Za otvaranje poslužile su Izgužvane misli Ninusa Nestorovića, beogradskog carinika i člana Društva književnika Vojvodine. Njegove aforizme i kratke doskočice, nažalost, najvećim dijelom čine već mnogo puta ponavljane, plitke šale iz područja političko-socijalnog humora bez previše inventivnosti ili mašte. U istoj je (s)mislenoj cjelini i kratki tekst Morane Kušić o budućnosti istine uz kratki osvrt na pojavu specifičnih, razotkrivajućih dokumentaraca i tzv. neovisnih tragača za istinom. Sličnim fenomenom, filmom kao političkim oružjem, bavi se i Dejan Durić u kratku presjeku (zlo)uporabe propagadnih filmova.

Zanimljivo da ta dva teksta izvrsno ilustriraju i dva različita autorska pristupa potpisnika teoretskih naslova iz ovog broja. Posljednji, činjenični i znanstveni stil, s navođenjem godina i citata, karakterističan je i za veći dio drugih tekstova iz svih područja. »Re« tako, između ostalog, nudi školsko upoznavanje s važnošću teksta u glazbi, najnovijim tematsko-poetičkim tendencijama u hrvatskom romanu, pokretima u hrvatskoj likovnoj umjetnosti 1951-1973, povezanošću forme i sadržaja umjetničkih djela te s (post)modernim mjuziklom. Drugi, intimističkiji, ležerniji i osobniji pristup zadanoj temi, osim u Morane Kušić, prisutan je i u zanimljivu osvrtu Kristine Posilović, koji povezuje moć, seksualnost i prvu jutarnju kavu, te dva likovna eseja, od kojih je svakako uspjeliji onaj Vedrane Stipić, u kojem ona tematizira vlastiti likovni uradak.

ULOMCI IZNAD PROSJEKA

U šarolikoj ponudi domaće, uglavnom mlade poezije i proze, definitivno se skriva i nekoliko autora autentična izraza i snažna književnog potencijala. Jedan od njih svakako je Josip Naglić. Osim uvjerljivim proznim izrazom, Naglić je tekst dodatno obogatio zanimljivom kompozicijom. U desetak kratkih crtica, manje-više usredotočenih na autorovu nesretnu i neuzvraćenu ljubav, Naglić progovara o istinskim preokupacijama mlada čovjeka, bez ikakve pretencioznosti, forsiranja ili kvaziintelektualizma. Znalački kombinirajući poetično, realistično, (auto)ironično i humoristično Naglić je oblikovao iznimno zreo tekst, koji nijednoga čitatelja neće ostaviti ravnodušnim. Ostatak proze možda ne krasi tolika zrelost izraza, no svaki od predstavljenih pisaca njeguje vlastit, jedinstven pristup, koji povremeno rezultira i ulomkom iznad književnoga prosjeka. No, autorima uglavnom nedostaje uravnoteženije balansiranje dramatikom i osjećajima te opreznije doziranje intelektualističkih filozofsko-jezičnih komplikacija.

Od poetskih predstavnika iz ovog broja svakako je najzanimljivije ime Branka Vasiljevića, dobitnika Gorana za mlade pjesnike iz 2003. godine. Zanatski vrlo dotjerane, Vasiljevićeve pjesme ipak povremeno demonstriraju pretjeranu želju za asocijativnim i intelektualnim poigravanjima. A zanimljivo je da je prilična pozornost posvećena i arhitekturi te poezije. U predstavljenim se pjesmama, tako, izmjenjuju veličine slova te slažu stihovski krugovi i dijagonale. Kao jedan od zanimljivijih blokova broja treba još izdvojiti strip. U relevantnijim časopisnim publikacijama strip je danas relativno zanemarena umjetnička forma, a u ovom je broju »Rea« zastupljen kvalitetnom reprodukcijom duhovitog akcijskog stripa Shinji Taharu Stjepana Šejića.

Riječki »Re« ambiciozno pokriva vrlo široko kulturno područje - od klasične glazbe, preko poezije i proze do stripa i filozofskih rasprava. Nažalost, široku perspektivu ne prati i odgovarajuća kvaliteta tekstova. Tako najveći broj teoretskih naslova čine školski radovi na zadanu temu, sa suhoparnim nizanjem podataka i citata bez ikakva odmaka ili otvaranja novih perspektiva. No, neke od manje štreberskih članaka velikim dijelom izvlači dinamika i angažiranost autora. Što se književnoga dijela tiče, izostanak nekih iskusnijih ili atraktivnijih književno-umjetničkih imena ovdje nije nužno veliki nedostatak. Mladenačka energija te svježina proznih i poetskih radova najveći su aduti riječkog časopisa. Općenito, »Re« je na dobru putu da, uz nešto jaču selektivnost suradnika, osvoji mlađu kulturnu publiku.

Jelena Gluhak