Ljubavna klopka

Ljubavna klopka

Zvijezda predstave američka je sopranistica Catherine Naglestad u naslovnoj ulozi. Pjevala je savršeno, podatnim, bogatim glasom pastozne tamne boje, sposobnim za fina dinamička nijansiranja, s čistim, lakim visinama i koloraturnom pokretljivošću

Državna opera u Stuttgartu ubraja se među prve četiri operne kuće u Njemačkoj, tako da uz Bavarsku državnu operu u Münchenu, Berlinsku državnu operu i Hamburšku operu pripada u red vodećih europskih opernih kazališta. Stuttgartska opera stvorila je ugled pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća, kada su joj na čelu bili redatelj Wieland Wagner i tenor Wolfgang Windgassen. Wieland Wagner stvorio je od Stuttgarta zimski Bayreuth, jer su umjetnici koji su ljeti nastupali na Svečanim igrama u redovitoj sezoni sudjelovali u izvedbama Wagnerovih djela u Stuttgartu.

Državna opera u Stuttgartu posljednjih je godina bila proglašavana najboljom u Njemačkoj. Odluka je to međunarodnoga žirija od pedeset nezavisnih opernih kritičara što ih je okupio časopis »Opernwelt«. I operni zbor proglašen je najboljim čak četiri godine zaredom, a ista su priznanja dobili glazbeni ravnatelj i dirigent Lothar Zagrosek, predstava Wagnerova Sumraka bogova i pjevač Gabriel Sadé. Stuttgartski Prsten Nibelunga specifičan je po tome što je scensko uprizorenje svake od četiri glazbene drame ostvario drugi redatelj, a glazbeno ga je pripremio Lothar Zagrosek.

Ovosezonske premijere dobro ilustriraju raznolikost repertoara: opera Neither Mortona Feldmana, Verdijev Otello, Lortzingov Zvjerokradica ili Zov prirode, Busonijev Doktor Faust i Mozartov Idomeneo. Tu su još dvije premijere u okviru projekta Opera za mlade i šest manjih projekata u sklopu Foruma novoga glazbenog kazališta što se održava u Rimskoj utvrdi, u predgrađu Stuttgarta Bad Cannstattu.

U repertoaru se posebno izdvaja nedavno obnovljena Händelova opera Alcina. Njezin je redateljski dvojac Jossi Wieler i Sergio Morabito, također po ocjeni časopisa »Opernwelt«, proglašen najboljim redateljskim timom u 2002. godini. Wieler i Morabito načinili su novu dramaturgiju opere koja ponajprije plijeni koloraturnim turbulencijama vokalnih dionica. Uzornu glazbenu izvedbu s dojmljivim kontrastima dramatskih i emotivnih trenutaka u sočnom baroknom zvuku smanjena orkestra, i kao pouzdanu pratnju pjevačima, ostvario je naš znanac s podija Zagrebačke filharmonije, dirigent Julijan Kovačev.

VRSNI SOLISTI

Jossi Wieler i Sergio Morabito, uz pomoć scenografkinje i kostimografkinje Anne Viebrock, načinili su zatvoren ruševan svijet koji predstavlja začarani otok čarobnice Alcine iz Ariostova spjeva Bijesni Orlando. Simbolizira ga golemo zrcalo koje odražava, u sebe upija i skriva tajnoviti svijet ljubavnih čari. Taj je svijet ujedno ljubavna klopka za sve koji se u njega upute. Bradamantina potraga i napori za povratkom zaručnika Ruggiera iz Alcininih opojnih okova prožeti su razotkrivanjem svih likova priče. Oni u nizu arija i recitativa kojima svjedoče o vrhunskoj pjevačkoj pripremljenosti i sposobnosti izvođenja najrazličitijih vokalnih ukrasa izražavaju emotivne i intimne dvojbe, pitanja vjernosti i nevjere, strasti i žudnje.

Zvijezda predstave američka je sopranistica Catherine Naglestad u naslovnoj ulozi. Njezina je Alcina žena na vrhuncu zavodljivosti i duboko očajna zbog neuzvraćene ljubavi. Pjevala je savršeno, podatnim, bogatim glasom pastozne tamne boje, sposobnim za fina dinamička nijansiranja, s čistim, lakim visinama i koloraturnom pokretljivošću. Glumila je nadahnuto, vođena, kao i ostali izvođači, precizno utvrđenom mizanscenom s nizom detalja i asocijacija te, u njezinu slučaju, naglašenim fetišističkim mijenjanjem haljina i izbjegavanjem nošenja cipela.

Izvanredne uloge ostvarile su i sopranistica Catriona Smith kao furiozna Morgana, mezzosopranistica Helene Schneiderman kao Bradamante i mezzosopranistica Alice Coote kao Ruggiero. Većina likova i interpreta zauzeta je prerušavanjem i mijenjanjem identiteta, Bradamante čak višestruko. Alice Coote savršeno je u figuri, stavu i držanju ovladala ulogom u hlačama Ruggiera, izvorno namijenjena kastratima. Doista je bilo teško uvjeriti se da tu ulogu igra žena, toliko je bila čvrsta i muževna.

I ostali solisti - Bernhard Schneider kao Oronte, Michael Ebbecke kao Melisso, Claudia Mahnke kao Oberto i Henrik Czerny kao Astolfo, pridonijeli su visokoj razini predstave. Produkcija Stuttgartske opere pokazuje kako Händelove opere žive na njemačkim pozornicama kao vitalan dio suvremenoga glazbenog kazališta.

Davor Schopf