Igre percepcije

Igre percepcije

Izložba slika odabranih iz dvaju ciklusa Dijagrami straha (2001) i Traseri prostora (2003) kroz diferenciran, izražajan govor ploha, namaza, reljefnosti - boje, geste i materije, nudi zaokruženo upoznavanje s novijim radovima umjetnika

Nastavljajući dugogodišnju programsku orijentaciju predstavljanja riječkoj publici nedovoljno poznatih autora, umjetnička agencija Kopart iz Rijeke organizirala je samostalnu izložbu slikara, kipara, grafičara Dražena Trogrlića. Autor je rođen 1958. u Varaždinu. Diplomirao je 1983. u klasi prof. Raula Goldonija na ALU Zagreb. Od 1983-1985. sudjelovao je u Majstorskoj radionici prof. Ljube Ivančića i Nikole Reisera.

Izložba slika odabranih iz dvaju ciklusa Dijagrami straha (2001) i Traseri prostora (2003) kroz diferenciran, izražajan govor ploha, namaza, reljefnosti - boje, geste i materije, nudi zaokruženo upoznavanje s novijim radovima umjetnika. Materijalnost (tvarnost) i emocija (ekspresija) rekomponiraju zbilju, slikarsku podlogu, otvarajući dinamična polja varijabilno uspostavljenih, kontinuirano aktivnih ravnoteža između slikara i materijala, subjekta i objekta, analitičkog oblikovanja i imaginarnih komponenti. Upravo u kompozicijskom, strukturalnom i energetskom postulatu životnosti - gibanja, usredotočena je jačina prikazanog (i neprikazivog).

RITAM POTEZA I BOJE

Temeljni kôd slikarskoga zapisa premrežen je s motivacijskim pokretačem - strahom - defragmentiranih nas, razdrobljena svijeta, koji unutar privatnih prostora, javnih terena afirmiranja, pokušavamo osloboditi/obuzdati. Dvadesetak ulja na platnu većih formata oživljavaju pulsirajući, ujedno fragilan (u smislu graničnog) dualni odnos primarnosti čovjeka i prostora, slikara i polja, boje i linije, površine i dubine... Aktivacija mreže percepcije, egzistencije, odvija se kao proces rekonstrukcije pogleda i sjećanja u stalnu istraživanju - transformiranju individualnog izraza, potvrde postojanja. Boja i potez izgrađuju varijabilne ritmove, znakove koji poput metajezičnih dijagrama emocionalno - racionalnoga dijaloga ovladavaju vizualnim poljem.

Autorska refleksija (reakcija) oljuštena je od figurativnih fabula - predmetno čista, približena promatraču na razini opažajne osjetljivosti, bez obzira na kontekst, iskustvo, predznanje sugovornika.

Intenzivno pričajući, sugestivni naslovi Ubijeni i pod zemljom, Uvučeni u strah i ludost, Tumaranje kroz prostor, Prostor koji ne poznajem... doživljajni su odrazi vanjskog - unutarnjeg svijeta, izravno natopljeni vizualnom i haptičkom pojavnosti radova. »Ciklus slika Dijagrami straha elegične su reminiscencije na ratne događaje... Osjećajna dinamika fluidnih koprenastih namaza i automatskog traga geste sugestivna je proizvodnja jezika nadahnute razmjene energije, adekvatan izraz onoga čemu naša moć ne može dati konačan lik« (Mladenka Šolman, predgovor kataloga). Autor pokušava osvijestiti, snaći se u Strahu, slikarski oprostorenim iskustvom i ekspresivnom biti. U novijem ciklusu uspijeva označiti prostor kao vibrantnu podlogu postizanja i negiranja, međusobnih oscilacija linearnog i plošnog elementa kojima (ne)boja trasira osjetilnu dimenziju te smjerove previranja materijalnosti.

Tiha bjelina postaje glasna pastoznost, glasno se raspršuje u vibrantnim nijansama, odjecima prigušenih tonova.

Ksenija Orelj