Humor i društvo

»Tvrđa«, Časopis za književnost, umjetnost i znanost, gl. ur. Žarko Paić, Pučko otvoreno učilište Ivanić-Grad, br. 1-2, 2004.

Ukratko navesti sve što se nalazi u novoj, gotovo petstotinjak stranica velikoj Tvrđi, a da se to pritom ne pretvori u jednostavno preslikavanje sadržaja, teška je zadaća, pa ću se stoga (time naizgled objektivirajući recenzije koje su ionako uvijek subjektivne) ograničiti isključivo na subjektivan izbor onoga što će biti navedeno.

Glavna je tema ovoga dvobroja Nova politika identiteta i u njoj su zastupljeni i prevedeni autori poput Michaela Hardta i Antonija Negrija, Giorgia Agambena i Jacquesa Ranci#rea, Bruna Latoura i Fredrica Jamesona, kao i osvrt glavnog urednika Žarka Paića o biopolitici te tekst Borisa Budena o kulturnom prevođenju. Čak tri Agambenova teksta hvalevrijedan su prinos afirmaciji toga u Hrvatskoj još nedovoljno poznata filozofa, a osim toga najavljuju i dugo iščekivani hrvatski prijevod njegova najvažjnijega djela - Homo Sacer. Biopolitika, izuzev nastojanja skupine okupljene oko Multimedijalnog instituta, nije bila odveć tematizirana, pa ovaj »Tvrđin« prilog uistinu potiče na potreban dijalog s ovim u današnje vrijeme nedvojbeno najvažnijim segmentom filozofije politike. Na tu se temu nadovezuje i drugi temat, u kojem Višeslav Kirinić donosi glasovitu raspravu Noama Chomskog i Michela Foucaulta, koja je 1971. održana na nizozemskoj televiziji i koja dosad nije bila prevedena na hrvatski. Vjerojatno zbog privrženosti Chomskom, za čiju je afirmaciju u hrvatskom medijskom prostoru djelomice zaslužan upravo Kirinić, njegov uvod kao da ponavlja ono što je Chomsky izjavio nakon rasprave, naime, da nikad nije upoznao nekoga tko je amoralan poput Foucaulta. No dok je za Chomskog i njegov humanizam takvo stajalište donekle opravdano, posve je nerazumljivo da Kirinić, kao urednik antologije anarhizma (sic), ne shvaća da je upravo za Foucaulta i moral (poput normalnosti, seksualnosti) samo još jedan od konstrukata zapadne civilizacije. Čitajući njegov uvod, nažalost, dolazimo do zaključka da Foucault ni dan-danas nije ispravno razumljen.

POMNO ODABRANI TEKSTOVI

Iznimno zanimljiv dio Tvrđe čini i temat koji je priredila Ljiljana Filipović i u kojem se ponajprije sa psihoanalitičkoga stajališta - pod naslovom Smijeh u društvu spektakla - razmatra odnos humora i društva. Temu otvara upravo članak Ljiljane Filipović o statusu viceva o Fati, a zatim dolaze tekstovi Dietera Fladera, Gustava Seirta, Jörga Laua i Martina Seela.

Od niza prijevoda inozemnih teoretičara svakako treba navesti onaj američkoga filozofa Samuela Webera i njegov tekst koji će tijekom proljeća biti objavljen kao integralni dio knjige Targets of Opportunity. Za dobivanje tog ekskluzivnog prava zaslužen je Igor Štiks, koji je napisao i kratak rezime Weberove teorije. Višnja Machiedo donosi prijevod iz Girardove knjige Bog žrtava, koja je odnedavno i cijela prevedena na hrvatski, kao i osvrt na nju, a osim teorije u »Tvrđi« je zastupljena i književnost (ponajprije Paul Auster), kazalište (August Boal) te performativna i konceptualna umjetnost. Uza sve to u »Tvrđi« se nalaze i temati o pravima životnija, kozmoseksualnosti i slično.

Zbog pomno odabranih tekstova, afirmacije nekih u nas, nažalost, nedovoljno poznatih autora, tematiziranja aktualnih problema, kompetentnih suradnika, ali i dojmljiva dizajna, »Tvrđa« ne prestaje oduševljavati ni kad se jednom pročita - što je s obzirom na njezinu veličinu doista ambiciozan pothvat, ali taj časopis nedvojbeno odvaja od časopisa koji bi bezuspješno htjeli ostvariti nešto slično i od »Tvrđe« više ne čini tek dostojna pratioca »Europskog glasnika« (kako su je neki nazivali), nego jedan od ponajboljih hrvatskih časopisa za književnost, umjetnost i znanost. Glavna je tema sljedećega broja Budućnost fundamentalizma, a sudeći prema ovom dvobroju i ona će biti temeljito i profesionalno obrađena.

Srećko Horvat