Grandiozni luk

Grandiozni luk

Snimka potpuno zadržava za Matačića toliko karakterističan grandiozan široki lűk neovisno o trajanju djela, i stalnu unutarnju napetost: više od tri sata protječu u dahu. Zadržan je i cijeli golem dinamički raspon, ali Borisu Godunovu takav je izražajni raspon imanentan

Najnoviji trostruki CD izdavača Orfej, HRT i Fonda Lovro&Lilly Matačić zadovoljava sve želje. Tu je svjetsko remek-djelo u izvornoj verziji, vrhunski dirigent, hrvatski ansambli i solisti u svojim optimalnim izdanjima, i troje vrlo dobrih inozemnih gostiju. Osim što popunjava ne osobito bogatu ponudu snimaka te opere, živo je svjedočanstvo poslije nedosegnutih umjetničkih dometa iz prvih godina djelovanja novootvorene Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog 1973. godine. Dominantna i poticajna ličnost toga razdoblja bio je Lovro pl. Matačić, koji je svojom glazbenom vizijom i neusporedivim dirigentskim umijećem zamišljao i ostvarivao projekte što ulaze u hrvatsku kulturnu antologiju. Širokih glazbenih afiniteta nije se ograničavao isključivo na koncertnu djelatnost, nego je njegovao običaj koncertnih i polukoncertnih izvedaba opera, što je ne samo obogaćivalo kazališnu ponudu nego je uvodilo nove standarde u pristupu.

Srećom su ta velika događanja zabilježena i sačuvana u fonoteci Hrvatskoga radija, pa ih je moguće objaviti na CD-u i predstaviti svjetskoj glazbenoj javnosti, a ovaj Boris Godunov, snimljen 27. veljače 1975. u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, ima sve kvalitete dobrih živih izvedaba, koje, uostalom, najviše zanimaju diskofile. Veliki Matačić imao je na raspolaganju svoj orkestar Zagrebačke filharmonije, koji je na najbolji mogući način slijedio njegove zamisli, i odlične zborove: Veliki mješoviti zbor Radiotelevizije Zagreb tada brojnih i raskošnih glasova koji je uvježbao Darko Mondekar, i Dječji zbor KUD Mladost, koji je uvježbao legendarni dječji zborovođa Dinko Fio. Naslovnu ulogu pjevao je sjajan ruski bas Vladimir Kinjajev, koji je glasovnom ljepotom tada oduševljavao zagrebačku kazališnu publiku. Njemu uz bok bio je Franjo Paulik sa svojim antologijskim Šujskim. Vladimir Ruždjak i Tomislav Neralić pjevali su po dvije uloge i posebno su dojmljivi kao Rangoni, odnosno Pimen. Gosti Aleksej Prončev i Breda Kalef bili su atraktivan zaljubljeni par, Josip Novosel dirljiv Vidoviti. Svi solisti angažiranim su prinosom i najmanju ulogu učinili važnom.

Kad je Matačić pristupio ovoj verziji Borisa Godunova - original Musorgskog iz 1872, u koji je unio neke izmjene - ona još nije bila zamijenila uobičajenu Nikolaja Rimski Korsakova iz 1908, koja se najčešće izvodila. Premda je već 1928. ruski muzikolog Pavel Lamm priredio za izvedbu (u Moskvi i Lenjngradu 1928. i 1929) original Musorgskog i premda je tu verziju i sam Matačić koncertno izveo 1961. u Ljubljani i Beču i 1964. u Rimu, tek je 1975. nakon kritičkog izdanja Davida Lloyda Jonesa ona počela istiskivati Korsakovljevu. Njezinu prvu studijsku snimku s poljskim solistima i ansamblima pod ravnanjem Jerzyja Semkowa EMI je objavio 1976. godine. Ovo je snimka iz 1975. godine!

U tehničkom pogledu CD zadržava dramski naboj i uzbudljivost neponovljivoga događaja u Lisinskom, koji je tada na stanovit način zatekao zagrebačku publiku naviklu na Korsakovljevo blistavilo i blagozvučnost. Ali kad se danas sluša, pitamo se: kako je uopće moguće izvoditi drukčijega Borisa Godunova. Ova je verzija doista veličanstvena i u cijelosti potvrđuje Matačićeve riječi: »Boris Godunov za mene nije ni opera, ni muzička drama, on je, kako je to Puškin izvanredno rekao, povijesna kronika s glazbom«. Stanovita oporost, koja se tako često spominje kao karakteristika izvornika, potpuno je prirodna u kontekstu vremena i mjesta odvijanja radnje. Snimka potpuno zadržava za Matačića toliko karakterističan grandiozan široki lk neovisno o trajanju djela, i stalnu unutarnju napetost: više od tri sata protječu u dahu. Zadržan je i cijeli golem dinamički raspon, što, doduše, traži povremeno reguliranje jačine tona, ali Borisu Godunovu takav je izražajni raspon imanentan. Izdanje je u svakom smislu uzorno opremljeno i rezultat je šire hvalevrijedne zajedničke akcije.

Marija Barbieri