CARREY SE NE KREVELJI

CARREY SE NE KREVELJI

Produkcijski dizajn hrabro i nadasve oduševljavajuće spaja viktorijansko sa sedamdesetima, gotsko s glamurom Johna Barrymorea; a sve dodatno garnirajući duhovitim i nadasve oštroumnim malim detaljima

Ekranizacija prvih triju od ukupnih trinaest (i jedanaest objavljenih) dječjih (no nimalo infantilnih) istoimenih knjiga Daniela Hadlera, poznatijeg kao Lemony Snicket, baznu fantasy-mračnu i nesporno iskričavu notu pisana predloška prenosi naprosto savršeno. Čak i odstupanja, pretumbavanja radnje (ono što je na početku tako dolazi na kraj i slično) ili unose detalja iz sljedećih nastavaka izvršava u duhu svježih, briljantnih malih Lemonyjevih pisanih opservacija (a kojeg u filmu glasovno i siluetom savršena profila utjelovljuje Jude Law), čija mračna ispodpovršinska strujanja štivo čine itekako ugodnim i čitateljima koji su prošli tinejdžersku dob.

Inteligencija i duhovitost kao bitne oznake djela jasno i poletno nose i film, iako mu poneki zamjeraju epizodičnost i cliffhanger-finale, no to više govori o vlastitoj im (ne)ozbiljnosti negoli kakvoći uratka. Jer, ako je prozna konstrukcija po načelu ’svaki događaj ulazi u jednu knjigu’ problem, ispada da takav tip štiva ne trpi ekranizaciju, što je besmisleno; s druge pak strane, teško je naći toliko i jezično i spiritualno, inspirativno, vizualno predočivo, filmično štivo. Produkcijski dizajn pak pravih ’ljudi s žicom’ - od Ricka Heinrichsa do Emmanuela Lubezkog, hrabro, no izuzetno i nadasve oduševljavajuće spaja viktorijansko sa sedamdesetima, gotsko s glamurom Johna Barrymorea; nezaustavljivim stilom gomilajući stare češke limuzine i jezovitost Lon Chaneyeva čudovišta; direktno se referirajući na literarne mračnjake Poea i Baudelairea, ali i one povijesnofilmske - Nosferotuova grofa Orloca, klasičnog Lugosijeva Draculu; pustolovnu nizanku križajući s motivom grabežljiva mizantropskog starca i uboge dječice, poznatim iz dječje literature; a sve dodatno garnirajući duhovitim i nadasve oštroumnim malim detaljima - subverzivna pjesmica o najmanjem patuljku jedan je od njih, pogođen postupak prijevoda govora najmlađe junakinje kao prijenosa njezinih misli drugi.

NESRETNO I NESRETNO

Troje dječjih likova tako se kreće makabrično-grotesknim miljeom, bivajući okosnica ’normalnog’ u iskrivljenu svijetu karikiranih odraslih, čija knjiška zloba, zloća ili tek glupost u filmu radije postaju karikaturalne mane, ublažene ekstravagance koje se mahom ogledaju u nastupima izvrsne i raspoložene glumačke ekipe (psihofizičko savršeno utjelovljenje grofa, čistu inkarnaciju crteža Bretta Helquista, obuzdavajući svojstveno mu kreveljenje, iznimno sposobno i komotno, zrelo i profesionalno nosi Jim Carrey), a djeci svojstven niz nesretnih događaja u koje upadaju vješto opažena stvar percepcije ili kuta gledanja. Jer u mnogim će pričama junaci iskusiti mnoge ne baš vesele i po život opasne susrete i zbivanja (baš kao što će u filmskoj animaciji negativac uvijek izvesti niz prerušavanja u svom sistemu pokušaja i pogrešaka) kako bi došao do finalnog, uvjetno nazvano hepienda. A kako se nizu nesretnih događaja siročadi Baudelaire još ne nazire svršetka i do njega treba prevaliti dug put (deset preostalih knjiga zahtijevat će još barem dva do tri celuloidna nastavka), ishod - iako najavljeno ne-sretan, no ne nužno i nesretan, još ostaje za vidjeti.

Katarina Marić