Od A(rsena) do Z(orana)

Od A(rsena) do Z(orana)

Jesu li točnija antička razmišljanja da se jednaki s jednakima najlakše udružuju ili ona kasnija, ciničnija, koja o prijateljstvu govore kao o najfinijem obliku egoizma, vjerojatno zna svatko za sebe. Zajednički nastupi Zorana Predina i Arsena Dedića, pod nazivom Prijatelji - Od A do Z, ove su godine zamijenili tradicionalnu Predinovu feštu za Dan zaljubljenih u Tvornici. Budući da je riječ o dvojici kantautora bliska senzibiliteta za koje je rezervirano posebno mjesto u srcu zagrebačke publike, očekivanja su uoči ovih koncerata bila velika, pa je Tvornica bila popunjena dva dana zaredom.

Nastup koji je trebao, kako je najavljivano, »obilježiti niz pjesama koje će Predin i Dedić izvesti zajedno, uz ratnju Predinova sastava, kao i samostalni Arsenov dio koncerta uz klavirsku pratnju Branka Bulića«, u zbilji je, ipak, izgledao drukčije. Publici već poznati formati nastupa - Predinov s akustičnom pratnjom Živih legendi i Dedićev recitalski, bili su zapravo skraćene verzije njihovih standardnih izdanja s presjekom najpopularnijeg materijala.

Da je pristup ponešto drukčiji od uobičajenog, otkrio je već sam Predinov polagani početak s Utrujenim čarovnikom, koji je zamijenio uobičajeni valentinovski »Moje dame, spet sam z vami...«. Ipak, do kraja nastupa, čuli smo favorite poput Še en gumb, Bolj star, bolj nor, Pridi k meni, Mentol bombon, Ne mi dihat za ovratnik i Praslovan. Posebno lijepo zazvučale su Uspavanka i Lepa ko ti pride, koju smo imali prvi put priliku čuti u Zagrebu. Prateći sastav opet se pokazao savršenim za Predinov izraz, a njegovo suvereno vladanje svim tempima bilo je jedan od ponajboljih elemenata koncerta.

OSEBUJNA ZABAVA

Dedićevi dijelovi nastupa donijeli su standarde iz njegova recentnog koncertnog repertoara - Ni ti ni ja, Sve što znaš o meni, Lu, Otkako te ne volim, Tvoje nježne godine, Stara pjesma i Bit ćeš uvijek moja, zatim posvetu Paoliju te zabavni materijal iz veselih pedesetih i u obliku ljubavnih aforizama. S novog albuma čuli smo samo Amigo, čime je njegova promocija, posve primjereno, ostavljena za zasebnu priliku, što novi materijal zasigurno zaslužuje. Poznati format s Bulićem kao Arsenovim sidekickom ponovno je osvojio publiku, dok je u finalu, u kojem se Predin oprostio s Djevojko mala, Dedić briljirao emotivnim izvedbama Odlaska, Kuće pored mora i Dida moj.

Dva pristupa ispreplela su se samo dva puta, i to zajedničkim izvedbama skladbi Pegasto dekle i Čakaj me, uz pratnju Legendi, pa se nije ostvarila najava o »scenskom druženju«, odnosno glazbena i verbalna interakcija - poslastica kojoj su se nadali sladokusci. Ovako, dva su formata davala dojam da pomalo smetaju jedan drugom, a je li tomu bio razlog nedostatak vremena za uvježbavanje, različitost pristupa ili nešto treće, možemo samo pretpostavljati.

Ipak, dobro raspoloženi, i Predin i Dedić izveli su mnoštvo favorita i na svoj osebujan način zabavili publiku, koja je na poziv uvijek rado zapjevala. Prijatelji su jedan drugomu, vjerojatno, lako oprostili eventualne pogreške, kako to obično biva - barem one koje ih se osobno ne tiču.

Velimir Cindrić