Oblikovni učinci u materiji

Oblikovni učinci u materiji

Cjelokupni opus zasniva se ponajprije na plohi i boji te njezinim dinamičnim učincima, a svi se oblici, ponegdje slučajno, a ponegdje smišljeno, događaju u materijalu, odnosno u boji... To su kvalitativna eksperimentiranja s bojom, kao temeljnim oblikom Krunina izričaja i osnovnim gradbenim elementom slike, no to je i slikarsko uvjerenje koje opstaje, ponajprije, u atmosferi subjektivnosti i osjećajnosti

Nakon brojnih ambijentalnih instalacija i videouradaka te ciklusa tematskog i predmetnog predznaka, kao što je bio ciklus slika Lica, Krunislav Stojanovski okrenuo se čistom i apstraktnom, kistu i špahtlu, boji i kompoziciji. Novim ciklusom slika, koje je predstavio u Galeriji Stančić, Kruno je došao u slikarskom promišljanju do redukcije, upravo ne bih htjela reći da se okrenuo čistoj apstarkciji, nego da je njegovo slikarstvo otišlo u redukciju, u onome smjeru gdje mu je sve manje potrebna figura ili neka predmetnost za naglašavanje i pojačavanje emocije i snage u potezu. Jer umjetnik ima potez koji je instinktivan, jak i sugestivan. Prije svega, sadašnji se ciklus zasniva na stvaranju napona slike obojenim poljem i suptilnom vibracijom boje. Krunislav Stojanovski ovim ciklusom slika se potvrđuje kao vrstan kolorist i ekspresionist te kao umjetnik kojega je ponijela čista želja za istraživanjem boje, plohe i materije.

Svojim nervom i osjećajnošću tretira plohu slike kao jedinstvo obojene površine, koja emanira varijacije doživljaja. Najbolje to Kruno potvrđuje malom legendom pojmova pridruženih uz pojedinu skupinu slika u katalogu izložbe. Naime, on nam nudi svojevrsne šifre za razumijevanje pojedinih skupina slika. Nakon pomne analize slike se naime mogu podijeliti u više skupina ovisno o tretmanu materije i njezinu rezultatu. Tako se tijekom stvaranja slika Kruno vodio pojmovima plohe, prostora, ispunjena, prazna, slojevitosti, kruga, oblika i elipse. No, cjelokupni opus zasniva se ponajprije na plohi i boji i njezinim dinamičnim učincima, a svi se oblici, ponegdje slučajno, a ponegdje smišljeno, događaju u materijalu, odnosno u boji.

DINAMIČKO I OPTIČKO

U materijalu se tako stvaraju razni oblici i njihovi segmenti, kvadrati, pravokutnici, krugovi, obline i elipse, koji slučajno, a rijeđe prethodno smišljeno, tvore različite kompozicijske cjeline. Te nefiguralne kompozicije s asocijativnim odjecima (škure i prozori) rezultat su umjetnikove ustrajnosti na zamisli formiranja plohe slike kao zbroja pojedinih obojenih površina te stvaranja vibrantnosti slike samoprožimanjem i međuodnosom pozadine i oblika. Stvaraju se tako dinamički i optički učinci podloge koja izbija van i bojene plohe koja bježi iza i unutra, u pozadinu, događa se uslikavanje i grebanje kojima Kruno obrubljuje kvadrate i pravokutnike. To su, rekla bih, kvalitativna eksperimentiranja s bojom, kao temeljnim oblikom Krunina izričaja i osnovnim gradbenim elementom slike, no to je i slikarsko uvjerenje koje opstaje, ponajprije, u atmosferi subjektivnosti i osjećajnosti.

Plohe boja u tom se stvaralačkom procesu umnažaju, skladno se prepleću slojevi i planovi. Svaki novi namaz obogaćuje prijašnji namaz iz pozadine i time se u materiji zbrajaju svi umjetnikovi emotivni naboji nastali tijekom slikarskoga procesa. Načini nanosa boje jasno svjedoče o odsutnosti pretenciozna promišljanja pa je kreativna spontanost vidljiva na svakom platnu. Dok je na dosadašnjim slikama iz serije Lica tekstura u pojedinim trenucima postajala blagi reljef, pasta je sada manje agresivna u reljefnom smislu. Također, u slikarskom procesu Kruno ne bježi od uporabe vrška špahtla te tako daje slikama osobit pečat ugrebavanjem linija u naslagu paste. U tom smislu, složila bih se s autorom predgovora, prof. Quienom, da se forme koje Kruno oblikuje po svome djelomičnom minimalizmu i enformelističkom pristupu, vežu na slikarstvo obojenih polja Marka Rothka, američki apstraktni ekspresionizam ili čak na pojedinim platnima na slikarstvo Marijana Jevšovara.

Krunislav Stojanovski ovom serijom slika zasigurno potvrđuje pripadnost suvremenom hrvatskom slikarstvu. Sav dosadašnji rad pokazao je njegovu okrenutost naglašenom ekspresionističkom rukopisu, no umjetnikovo promišljanje umjetnosti i tretiranje plohe slike govore u prilog da je to suvremeno slikarsko promišljanje koje derivira iz umjetnikova mentaliteta i temperamenta, a to je ono promišljanje koje umjetnost definira kao polje umjetnikove kreacije, izričit izraz individualnosti te prepoznatljiv slikarski rukopis.

Rašeljka Boras