Vijenac 287

Likovnost

IZLOŽBA STANJE STVARI, GALERIJA KARAS, ZAGREB, 8-25. VELJAČE 2005.

Između smeća i reklama

Izložba kratko i jasno, bez okolišanja, prodire u srž gorućega problema današnjice - mentalitet potrošačkoga društva, gubitak putokaza i slom vrijednosti, pojačanih u uvjetima raznih tranzicija. Ona nam nudi uvid u te složene, fine slojeve psihopatologije kolektiva, zbog koje se često osjećamo izgubljeni u prijevodu. Ipak, od svih je činjenica, možda, najbolnija ona da o nama današnjima tako rječito govore - smeće i reklame

IZLOŽBA STANJE STVARI, GALERIJA KARAS, ZAGREB, 8-25. VELJAČE 2005.

Između smeća i reklama

Izložba kratko i jasno, bez okolišanja, prodire u srž gorućega problema današnjice - mentalitet potrošačkoga društva, gubitak putokaza i slom vrijednosti, pojačanih u uvjetima raznih tranzicija. Ona nam nudi uvid u te složene, fine slojeve psihopatologije kolektiva, zbog koje se često osjećamo izgubljeni u prijevodu. Ipak, od svih je činjenica, možda, najbolnija ona da o nama današnjima tako rječito govore - smeće i reklame

Stanje stvari inteligentno je i intrigantno postavljena izložba, koja propituje akutnu bolest duha i krizu identiteta postmodernoga društva. Kustosica izložbe Rosana Ratkovčić okupila je tri umjetnice na relaciji Zagreb - Ljubljana: Laru Badurina, Barbaru Blasin i Sašu Kerkoš. U prizemlju i uz stubište galerije izložena je fotografska serija Barbare Blasin Snack bar L’Oréal, koja postavlja osnovni problem izložbe - odnos robe i društva, prema riječima kustosice. Tomu bismo još dodali - odnos između stare robe i nove robe, tj. odnos između stare i nove robe i društva. Umjetnica se koristi neuobičajeno širokim kadrom, kojim, kako ističe Rosana Ratkovčić, dobivamo dojam blizak osjećaju kretanja. Motivi fotografija kreću se od snimki buvljaka do, njima suprotstavljenih, izdvojenih urbanih detalja izloga na kojima se sukobljava jednostavno i izravno oglašavanje od prije te sterilan i bezličan u svojoj pretjeranoj masovnosti i često nepotrebno enigmatičan dizajn današnjih reklama. Fotografije dijagnosticiraju problem krize identiteta društava u tranziciji, a u dvoboju buvljak - L’Oréal, kustosica odlučuje da bi se buvljak mogao odrediti kao mjesto gdje stvari pronalaze pravog vlasnika. Na katu galerije Lara Badurina, u sklopu svoga work in progress Souvenirs made in, koji treba završiti ove 2005. godine, izlaže gradski otpad iz Moskve, Pekinga, Hong-konga, Ljubljane, Beograda, Budimpešte, Praga, Bratislave, Krakova, Berlina, Vilniusa, Rige, Tallina, Zagreba i Sarajeva. Otpad je uredno složen u pravokutne nacrtane okvire po školskim klupama, s nazivom i kartom dijela grada, gdje je pokupljen te dijagramom i tablicom koja analizira njegov sastav. Studioznoj atmosferi učionice pridonose upaljene stolne svjetiljke, koje pozivaju na proučavanje dobro dokumentirana smeća. Osim izgubljenih ukosnica, kopča za remen i tramvajskih karti, ovdje nalazimo zgužvanu, prljavu ambalažu od Bronhija do McDonald’sa - od Zagreba do Pekinga. Iz otpada iščitavamo stil života, kupovnu moć, stupanj globalizacije pojedinog grada i uviđamo kako se ona, poput epidemije, nezaustavljivo širi prostorima, donedavno, nekih drugih svjetova. U katalogu izložbe kustosica ističe narav otpada, kao svojevrsne mrtve prirode masovne kulture gdje je on predstavljen negativno ili kao antiinstitucija modernističke kulture. Razredna atmosfera dovršena je dijaprojekcijama Saše Kerkoš. Njezin projekt Street Design usmjeren je na reklamne, ali i druge (križ na grobu, zemljovidi...) znakove, koji bilježe i simboliziraju složenu i slojevitu povijest događanja u gradovima država koje su, u prethodnom desetljeću, promijenile režime. Rosana Ratkovčić zapaža kako taj projekt bilježi jedinstveni i prolazni trenutak u životu tranzicijskih gradova kada se staro isprepleće s novim i biva, nezaustavljivo, istisnuto te u tom smislu ukidanje znakova znači i ukidanje poretka. Izložba kratko i jasno, bez okolišanja, prodire u srž gorućega problema današnjice - mentalitet potrošačkoga društva, gubitak putokaza i slom vrijednosti, pojačanih u uvjetima raznih tranzicija. Ona nam nudi uvid u te složene, fine slojeve psihopatologije kolektiva, zbog koje se često osjećamo izgubljeni u prijevodu. Ipak, od svih je činjenica, možda, najbolnija ona da o nama današnjima tako rječito govore - smeće i reklame. Ali što ćemo. Takvo je stanje stvari.

Ivana Rončević

Vijenac 287

287 - 3. ožujka 2005. | Arhiva

Klikni za povratak