Country & urban blues

Country & urban blues

Recentni je diskografski opus bluesa obogaćen nedavno još jednim zapaženim i vrijednim izdanjem. Ono predstavlja vokalista i gitarista srednje blues-generacije Big Billa Morganfielda, njegov prateći sastav te neke instrumentalne i vokalne goste. Među njima valja spomenuti najprije pijaniste Pinetopa Perkinsa te drugog koji se krije pod pseudonimom Mr. B., i to zbog toga što je nazočnost glasovira u takvim blues-grupama iz više razloga vrlo važna. Ponajprije zbog činjenice što Morganfield u opusu uspješno miri dva u povijesti važna stilska područja istoga predznaka, poznata kao country i urban blues, povezujući ih s u crnačkoj glazbi i jazzu nezaobilaznom pojavom klasičnoga rhythm & blues izričaja. Uočljivo je to već na samu početku slušanja diska Ramblin’ Mind u izvedbi skladbe Melloow Chick Swing Johna Leeja Williamsona te nešto poslije i u Morganfieldovim originalima, Ramblin’ Mind, po kojem disk i dobiva ime, shuffle rhythm & bluesu, Foolish Love, s izrazitom ulogom glasovira, te u ritmički snažno naglašenoj temi Troubles.

PROFILIRAN INTERPRET

S druge strane Big Bill Morganfield, koji zanimljivo nosi isto prezime kao i legendarni velikan bluesa Muddy Waters, ne zaboravlja tradiciju country bluesa, zadržavajući klasičnu 12-taktnu formu kojoj, za razliku od izvornika, prilagođava dužinu teksta. Vrlo su dobri primjeri takva pristupa teme Strong Man Holler, koja evocira na nekad nezamjenjive vikače bluesa, takozvane hollere, te izvedbe skladbi, Mighway 69 i You’re Gonna Miss Me.

Stalnom se pratećem sastavu Big Billa Morganfielda s gitaristom Billyjem Flynnom, usnim harmonikašem Billom Lupkinom, pijanistom Mr. B-jem, basistom Nickom Mossom i bubnjarem Kennyjem Smithom, u izvedbama Strong Man Holler i You’re Gonna Miss Me, leaderu kao gitarist i vokalist priključuje glasoviti interpret bluesa Taj Mahal.

Big Bill Morganfield, usprkos programskoj dinamici na relacijama country, urban i rhythm & blues, čist je i profiliran interpret. U tom kontekstu s obzirom na jednostavnu melodijsku i harmonijsku konstrukciju bluesa i spomenute stilske relacije nije uvijek lako postići raznovrsnost izvedbi i izbjeći monotonost. No Morganfield to uspješno rješava baš spomenutim promjenama, raznolikošću tonaliteta, tempa i dakako tekstova te čak i očijukanjem s nekim uzancama čikaškoga tvrdog bluesa. Jedino što bi se disku moglo prigovoriti dva su očita komercijalna ustupka u izvedbama skladbi Trace Of You i People Sure Act Funny s vokalima Therese Davis i Robina Robinsona. Posljednjem, napose zbog obilja krivih nota i izvedbe same, uopće ne bi smjelo biti mjesta na ovom, za današnje blues-prilike vrijednu i uspjelu disku. Uz to, što također nije manje važno, na CD-u Ramblin’ Mind, Big Bill Morganfield isključuje bilo kakve izvedbene dileme u smislu pravog, istinskog idioma i pogrešno shvaćena, ali nažalost i u nas česta rockerskog čitanja bluesa.

Mladen Mazur