Čarobni krug carstva moći

Čarobni krug carstva moći

Povijesni uvod u izložbu informira o najvažnijim događajima, pregledna kronološka karta daje iscrpan uvid u događaje tog razdoblja, a karta prostiranja bizantskog carstva upotpunjava sliku posjetioca. Ovdje su izloženi simboli carstva i njegove moći, personificirani izlošcima vezanima uz pojedine careve, pečatima i portretnim bistama još u kasnoantičkome duhu. No, tema je izložbe ponajprije prikaz svakodnevnoga života u tome carstvu, i to problematiziran u svim aspektima koji su ga određivali

U Archäologische Staatssammlung u Münchenu otvorena je potkraj listopada izložba Svijet Bizanta-nasljeđe europskog istoka (Die Welt von Byzanz. Europas östliches Erbe). Nastala je u suradnji s Museum für Byzantinische Kunst iz Berlina. Autori izložbe nastojali su prikazati ulogu koju je Bizant imao tijekom više od tisuću i sto godina postojanja, ulogu svojevrsna mosta između Istoka i Zapada; određivale su je raznolike veze i međusobni utjecaji, često različita intenziteta, u razdoblju od podjele Rimskoga Carstva i osnivanja Konstantinopolisa kao prijestolnice istočnoga carstva 324. godine pa sve do turskog osvajanja i kraja Bizanta 1453. godine. Simboličan povod za izložbu osamstota je obljetnica četvrtoga križarskog pohoda 1204. godine, kada su mletačke snage opljačkale grad, što je zapravo značilo i kraj carstva.

SVAKODNEVICA U BIZANTU

Povijesni uvod u izložbu informira o najvažnijim događajima, pregledna kronološka karta daje iscrpan uvid u događaje tog razdoblja, a karta prostiranja bizantskog carstva upotpunjava sliku posjetioca. Ovdje su izloženi simboli carstva i njegove moći, personificirani izlošcima vezanima uz pojedine careve, pečatima i portretnim bistama još u kasnoantičkome duhu. No, tema je izložbe ponajprije prikaz svakodnevnoga života u tome carstvu, i to problematiziran u svim aspektima koji su ga određivali. Tako će veći dio biti posvećen državnoj religiji i liturgijskim predmetima, koji su imali veliku ulogu u običnom životu, no izloženo je i svakodnevno posuđe te uz njega i luksuzni nakit, a sve završava prikazom zagrobnog i odnosa prema smrti i onostranome.

Važna odrednica svakodnevice Bizanta, odnosno tada Konstantinopolisa kao novoga Rima«, bili su sadržaji koji su zahvaljujući ulozi neposrednoga baštinika antike nastavili svoj život i u kasnijem razdoblju. Ovdje je to prikazano modelom velikoga hipodroma, nasljednika antičkih cirkusa, kojima se koristio sve do 12. stoljeća. No svakodnevica u Bizantu bila je ponajprije prožeta religijom, tako je državna religija, kršćanstvo, prikazana različitim elementima sakralnih prostora: arhitektonskim ulomcima, dijelovima stupova i pregrada te brojnim kapitelima. Arhitektonska plastika upravo nevjerojatne vještine izrade izaziva osobitu pozornost, posebice izloženi kapiteli i imposti, u rasponu od kasnoantičkoga stila i naglašena realizma prikaza lavljih glava, preko filigranski izrađenih košarastih dvoslojnih kapitela iz Egipta, sve do naglašeno ornamentalno ukrašenih stiliziranih kapitela iz 12. stoljeća. Uvid u religioznost toga doba daje i model crkve s bogato ukrašenim ambonom iznad kojega je golem svijećnjak, a na zidovima ulomci arhitektonske plastike. O naglašenoj ulozi svjetla u religiji govore i mnogobrojne uljanice.

Postupno dolazi do svojevrsne inflacije religioznoga u svakodevici, što se očituje i na mnoštvu predmeta na kojima je utisnut Kristov monogram. Izloženi su različiti materijalni ostaci svakodnevnoga života: vage i utezi, pečati, ostaci odjeće, prema izloženim izvornim kalupima ponovno je izrađeno glineno posuđe, a svi oni svjedoče o visokoj obrtničkoj moći i vještini, ali i visokoj razini kulture življenja, velikim dijelom naslijeđenoj iz kasne antike, koja je tako nastavila živjeti na istoku Europe.

SJAJ I LUKSUZ BIZANTA

Luksuznu stranu života u Bizantu otkriva zbirka nakita nađena u egipatskom samostanu u Assiűtu, vjerojatno zakopana pred opasnošću arapskih osvajanja u 7. stoljeću. Pronađena je početkom prošlog stoljeća te rasuta na raznim dražbama, ovdje je skupljena iz fundusa različitih muzeja. Zapanjujuća preciznost izrade, raskošni oblici i dragocjeni materijal, kao odraz ekonomske moći, ali i ukusa i kulture naručitelja, vjerojatno će najviše privući pozornost današnjih posjetilaca. Kao dio takva luksuzna načina života izloženi su i sačuvani ulomci mozaika s vegatabilnim i zooomorfnim motivima iz vila na području Sirije i Palestine s prijelaza 5. na 6. stoljeće, kao i ulomci zidnih freski, koji svjedoče o kulturi življenja, ali i sjaju i bogatstvu mističnoga pojma istoka, koji je tada za zapadnu Europu bio nedostižan uzor.

SMRT I RELIGIJA

Poseban dio izložbe posvećen je odnosu prema smrti i onostranome, dakako unutar kršćanstva. Na izloženim sarkofazima je kristološki ciklus i motivi vezani uz zagrobno, no pokazani su i darovi koji su polagani uz pokojnika. Uz brojne izložene ikone izrađene u različitim tehnikama, kao slike, mozaici ili u kovini, iscrpno je izložen i problem ikonoklazma, odnosno pitanja zabrane prikaza u religiji Bizanta: rasprave su započele 726. da bi konačno na koncilu u Nikeji 843. bilo zaključeno da se odobrava prikaz Krista kao čovjeka, no štovanje i pobožnost usmjereni su isključivo prema Bogu. I dok se zapadna umjetnost poslije sve više usmjeravla prema realizmu i humanizmu te ulozi čovjeka, bizantska ostaje pri doktrini da je prikaz samo osvjedočenje božanskoga, a nikako i cilj ili predmet interesa. Osobit aspekt religije vezan je uz razvoj hodočašća i štovanja relikvija od 4. stoljeća. Brojni izloženi predmeti odraz su razvoja prave industrije vezane uz hodočašća, od hiperprodukcije relikvija do kutijica za njihovu pohranu.

DALEKI SUSJEDI

Kraj izložbe posvećen je odnosu Bavarske i Bizanta. Iako se bavarska država razvija na samu rubu carstva, u grobnicama su pronađeni predmeti bizantske produkcije koji svjedoče o trgovačkim vezama. O međusobnom odnosu govori i sukob sa salzburškim biskupom oko djelovanja misionara Ćirila i Metoda među Slavenima. No osobitu povezanost označila je jedina pripadnica Germana na bizantskome prijestolju, Bertha von Sulzbach iz Oberpfalza, koja udajom 1146. postaje carica Irena. Zanimanje za Bizant, bolje rečeno za blago koje je obećavao Rim Istoka, iskazivali su, dakako, i križarski pohodi. Među zapadnim humanistima intenzivnije bavljenje Bizantom započinje tek nakona pada carstva pod Turke, o čemu svjedoče izložene tiskane knjige. Tada nastaje i sam pojam Bizant, koji je doslovno preuzet iz pojma basiléia ton Rhomáion, istočno rimsko carstvo, a počinje se rabiti u 16. stoljeću.

Osobita je zanimljivost odnos Bavarske prema Bizantu u 19. stoljeću, koji raste nakon što je sin bavarskoga kralja Ludwiga I, Otto, bio okrunjen za kralja novoosnovane grčke države te njome vlada od 1832. do 1862. godine. Tema fantastičnoga Istoka kulminira naravno kod kralja-sanjara Ludwiga II, poznata po fantastičnim dvorcima u različitim stilovima koje podiže po Bavarskoj. Izloženi su planovi za dvorac Falkenstein u bizantskom stilu, no realizirana je samo prijestolna dvorana u dvorcu Neuschwanstein, koja pokazuje kako je tada zamišljan Bizant: spoj orijentalnih motiva različitih stilova i mnogo, mnogo zlata i sjaja dragulja. Glazba opere Sigfrieda Wagnera Sonnenflammen o padu Bizanta samo pojačava taj dojam.

Postav je popraćen i zanimljivim objašnjenjima kako su različiti svakodnevni pojmovi dospjeli na Zapad te o njihovu podrijetlu u bizantskoj kulturi. Ponekad dramatična rasvjeta izložbe, osobito u dijelu vezanu uz religiju te mističnost glazbe, možda su malo i pretjerani, no svakako pridonose doživljaju izložbe. To pretjerivanje doživljaja osobito je naglašeno u prostorijama posvećenim 19. stoljeću, no to primjereno dočarava duh epohe te odražava interes tadašnje umjetnosti za egzotiku Istoka.

Uz izložbu je izašao i opsežan katalog autora izložbe prof. dr. Ludwiga Wamsera.

Link za izložbu na www.archaeologie-bayern.de

Dubravka Botica