Bogart i Kavaliri

Bogart i Kavaliri

Riječ je o one woman show Zrinke Cvitešić, dakle ženi/glumici i njezinim gostima, autentičnim, ali u društvenomsmislu sve odreda ugroženim i rubnim vrstama: jedna striptizeta, jedna glumica, dva brejkera i vokalno-instrumentalni sastav iz Bednje

Ne znam da li je Rajko Pavlić, plesač i koreograf i voditelj Liberdancea, općenito izgubio vjeru u moć izražavanja tijelom i neverbalnu komunikaciju, i koliko je novi projekt rezultat njegove dugogodišnje suradnje s dramašima, ali mogu shvatiti motiv i želju da se jednom na sceni pokaže, ali i kaže i komentira zbilja čiji crni humor i svakodnevni paradoksi pretvaraju naš mali svijet u zemlju čuda.

Osim toga, glumci sve više plešu, a plesači sve više na sceni misle. Prenošenje starih stranih, uspješnih glazbenoscenskih djela omiljen je i učestali fenomen domaćega glumišta. Pavlić, koji dosad nije odustajao od plesnoga pokreta bez obzira na suvremena kretanja, ovaj je put napravio veliki pomak i iznenadio, ako ne performansom, a ono pravim kazališnim događajem.

Nema boljeg biznisa od show businessa ili Neue kroatische Kunst jest glazbenoscensko uprizorenje pomalo pretenciozna naslova i neartikulirane ideje o tome što bi to trebala biti nova umjetnost u Hrvata, sarkastično je samokritično obrazloženje predstave premijerno izvedene 15. veljače 2005. u Teatru &TD. A riječ je o one woman show Zrinke Cvitešić, dakle ženi/glumici i njezinim gostima, autentičnim, ali u društvenom smislu sve odreda ugroženim i rubnim vrstama: jedna striptizeta (Željka Jelić), jedna glumica (Nataša Janjić), dva brejkera (Robert Franjo i Sejo Kukurozović) i vokalno-instrumentalni sastav iz Bednje Kavaliri (cimbale, violine, bajs). Sve ostalo je Zrinka, koja izgovara gomile teksta, na hrvatskom i engleskom, pleše, pjeva i sve što treba u furioznu tempu, gorke oštrine. Kako ona sve to čini izvrsno, britko, bez unošenja emocije i kabaretskoga zavođenja publike, izostaje prva doživljajna reakcija, a onda postaje jasno da je to neka vrsta znanstvenoga predavanja uz demonstraciju žive sile, i - javna prozivka publike/nacije, koja tako uživa u stranim uzorima, da sve više postaje kulturna kolonija, iliti provincija, superiornih stranih umjetničkih sila.

POTOČIĆ MALENI

Iako treba vremena da se shvati što to sve ona i zašto priča o japanskom čudu i metodi striptiza, modelima potrebnim za uspjeh, u dijalogu desne (američke) i lijeve (domaće, hrvatske) polovice Cvitešićeve, duhovito i jasno riješene kostimom (Martina Ciglenečki i Martina Belaj), očit je odnos velike glamurozne i male samokritične zemlje koja stidljivo i bojažljivo, nakon raskošne revije poznatih songova iz američkih mjuzikla - koju izvodi ona umišljena polovica, otpjeva Potočić maleni Blaža Lengera. Nježno, ganutljivo, tužno, strastveno, podravski domaće. Svakako šokantno, i neobično. Jasno, i Amerikanac će biti oduševljen hrvatskom pjesmom pa će je brzo preuzeti i veselo prepjevati u country stilu (glazbene obrade potpisuje Mate Matišić), ali onaj pravi potočić maleni ostat će do kraja predstave zapamćen kao jedini istinski iskreni doživljaj. Ili trenutak slabosti!?

Ima tu još svašta, aktualna priča o Michaelu Jacksonu, insert iz Casablanke i nedoljivi duet Humfreyja Bogarta i Ingrid Bergman, na filmu i skinut na sceni, u inačici Cvitešić - Janjić. Ali ja nisam Humfrey Bogart! kriknut će na kraju dramatično, posve u maniri filma, Zrinka Cvitešić u bogartovskom baloneru i šeširu. Ali što jesi, jesmo? Bez stranih citata i klišeja? Ili je mjerilo uspjeha tko bolje oponaša, tj. više nalikuje na... Pavlić, koji je i sam krenuo u plesnu profesiju putem folklora, na kraju na scenu, kao izvorni autoritet i živi ostatak nacionalne tradicije, postavlja domaći sastav, u nošnji i s cimbalom.

Umjesto odgovora i uputa Kavaliri iz Bednje otpjevat će utješnu Veselo, veselo, umetniki..., a njihov kratki pozdravni govor Cvitešić će morati pročitati i u prijevodu, za razliku od engleskoga teksta, za koji pretpostavlja da ga svi razumiju.

Cijelo događanje, odnosno razmatranje nove hrvatske umjetnosti, dosljedno je završeno domjenkom u domaćem, zagorskom stilu, što su svi, sad već ponovno nacionalno osviješteni, s veseljem prihvatili...

Maja Đurinović