Bezvremena svakodnevica

Bezvremena svakodnevica

Kameni zidovi, stijene i more, kao trajni elementi dubrovačkoga gradskog krajolika koji čine temeljnu strukturu fotografija, stalna su pozadina likovima koji su uvijek prisutni, bilo da poziraju kao na seriji portreta kojima započinje izložba, ili su naprosto uhvaćeni u nekim svakodnevnim situacijama dubrovačkoga života

Ciklus fotografija Marka Ercegovića Dubrovčani naslovom je određen prostorno, topografski; određen je grad u kojem su fotografije snimljene i lokalna pripadnost žena i muškaraca na fotografijama. Međutim, u naslovu ciklusa izostaje vremensko određenje, godina nastanka fotografija, a vrijeme u kojem su snimljene ne može se iščitati ni iz samih fotografija. Iako suvremenost djelovanja autora upućuje na suvremeni nastanak fotografija, u samim fotografijama izostaju motivi koji bi ih smještali u današnje vrijeme, nema suvremenog urbanog okruženja velikih gradova, s neonskim reklamama, reklamnim plakatima, primamljivim trgovinama i ugostiteljskim objektima, a nema čak ni automobila. Ograničeni na prikaz grada i žena i muškaraca koji u njemu žive motivi na fotografijama iz ciklusa Dubrovčani događaju se u bezvremenosti svakodnevice.

KAMENE STRUKTURE I PORTRETI

More, stijene i kameni zidovi, koji su nepromjenjivo obilježje Grada i trajno okruženje života njegovih stanovnika, temeljna su struktura fotografija. Motivi gradskoga krajolika na nekim fotografijama prisutni su istovremeno, nadopunjavaju se u cjelovitosti gradske okoline, dok su druge fotografije određene samo jednim od ovih motiva. Tako motiv kamene strukture gradskih ulica i zidova potpuno prevladava na fotografijama Odlazak na božićni ručak ili Djevojka i njezina sestra kraj katedrale, dok na drugim fotografijama ciklusa prevladava more, pa cijelu fotografiju ispunjava morska površina, kao na fotografijama Vaterpolisti slušaju trenera ili Kupači na velikoj buži, gdje samo dio stijene u donjem lijevom uglu ulazi u prostranu morsku površinu koja dominira fotografijom.

Kameni zidovi, stijene i more, kao trajni elementi dubrovačkoga gradskog krajolika koji čine temeljnu strukturu fotografija, stalna su pozadina likovima koji su uvijek prisutni, bilo da poziraju kao na seriji portreta kojima započinje izložba, ili su naprosto uhvaćeni u nekim svakodnevnim situacijama dubrovačkoga života, na granici urbanog i malomještanskog što se u dubrovačkoj svakodnevici trajno isprepleću.

Pored fotografija na kojima su stanovnici Grada smješteni u gradski krajolik, likovi Dubrovčana potpuno dominiraju na fotografijama s motivima godišnjih običaja kao što su Koledari na Božić, sa skupinom raspjevanih muškaraca, ili Grličanje ispred crkve sv. Vlaha, kada se na Dan sv. Vlaha, zaštitnika grada i sveca koji štiti od bolesti grla, izvodi ritual posvećivanja grla vjernika. Fotografije s prizorima godišnjih običaja imaju svojstvo kalendarskih prizora, s predstavljanjem običaja koji se redovito ponavljaju svake godine u vezi s određenim datumima, što pridonosi ideji bezvremenosti ovoga fotografskog ciklusa, njegovoj usredotočenosti na dugo trajanje i nepromjenjivost svakodnevice.

Fotograf je često smješten na povišenu položaju u odnosu na fotografirani motiv, u položaju koji omogućuje odmak i mogućnost obuhvaćanja strukture krajolika. Dubrovački krajolik, motiv bezbrojnih turističkih reklamnih ponuda, poželjno, atraktivno, glamurozno i skupo turističko odredište, na fotografijama Marka Ercegovića predstavljen je kao ono što za Dubrovčane zaista jest, svakodnevna okolina žena i muškaraca koji žive u Gradu.

Rosana Ratkovčić