20% zabave

20% zabave

100% ja nudi redovitu tjednu porciju nepretenciozna i razmjerno zabavna programa uglavnom oslobođena patetike

Možda se i ne sjećate, no nekadašnja je Sedma noću počecima emitiranja bila sasvim simpatična i gledljiva emisija. Bilo je to možda godinu prije rata, na ekranima je tek odnedavno logo TVZ zamijenila troslovna kratica HTV, u katedrali duha na Prisavlju stolovao je Antun Vrdoljak, a zabavni program uređivala je, ako me sjećanje dobro služi, čelična lady Ksenija Urličić. Nedjeljom navečer na drugom programu, u tzv. prime timeu, ona je u društvu tada mlada, no već prilično ukočena i neuvjerljivo ležerna Ljudevita Grgurića Grge, srdačno dočekivala brojne poznate osobe, uglavnom iz estradnog, ali i kulturne, sportske i političke sredine. Nešto više od dva sata s gostom bi se nevezano razglabalo o manje ili više poznatim detaljima iz njegova profesionalnog i privatnog života, a benigne i preduge razgovore koje je najlakše bilo svesti pod egidu da ugodno prođe vrijeme, prekidao je tek poneki glazbeni broj. Nakon nešto više od pola sata glavni bi gost večeri predstavio svoga prvog gosta, redovito najboljeg prijatelja, koji bi nekom duhovitom anegdotom i bujicom biranih riječi slavljenika pokušao predstaviti kao nevjerojatno dobru, dragu, ljubaznu, poštenu i plemenitu osobu, samaritanca i moralnu vertikalu koja zaslužuje što skoriju beatifikaciju. Emisija bi se i dalje nastavila u revijalnom tonu, sve dok u skromno uređen studio (ni sjena onom raskošnom i kičastom u kojem će buduća Sedma noćdoći na zao glas) ne bi banuo još neki gostov prijatelj, znanac ili strukovni kolega. Priča bi se ponavljala u nekoliko krugova, sve dok gospođa Urličić ne bi žalosno zaključila kako je »eto, i ovaj put došao trenutak za rastanak«, nakon čega bi se tronuti uzvanici suznih očiju opraštali s najdražim gostom.

BLAGOTVORNOST KONKURENCIJE

Petnaestak godina poslije početaka Sedme noći sjetili su se pjesnikinja i filmska kritičarka Zvjezdana Bubnjar i glumac Marko Torjanac te HTV-u odlučili ponuditi istu, samo sažetiju i dinamičniju priču. Projekt se ovaj put zove 100% ja, a u udarnom terminu druge večeri u tjednu zamijenio je donedavne duge i dugovječne političke emisije poput Foruma i U krupnom planu (konkurencija uistinu ponekad djeluje blagotvorno). Riječ je o dobronamjernoj, eskapističkoj i posve beskonfliktnoj jednosatnoj emisiji sadržajem primjerenijoj nedjeljnom popodnevu nego utorkovoj večeri. Nije stoga čudno što su za domaćine ležerna domjenka odabrani duhoviti i blagoglagoljivi ljudi koji su voditeljski dar i usavršavali upravo u magazinskim nedjeljnim emisijama proteklih godina. Nakon što je uz maštovita jela u kulinarskom showu Kruške i jabuke pekao i zanat TV-voditelja, Duško nas je Ćurlić (znani glas iz etera zagrebačke Stojedinice) prošle sezone svaki vikend od 5 do 7 budio iz nedjeljnoga drijemeža. Atraktivna i vrlo popularna glumica (te novopečena veleposlanica UNICEF-a) Bojana Gregorić prije nekoliko se godina vodeći Doru pokazala vrsnom zabavljačicom, da bi pretprošle godine uz Mirka Fodora likom i djelom zablistala također u ulozi domaćice nedjeljnoga poslijepodneva. Uz sitnu opasku kako je možda ipak bilo neprimjereno da voditeljica Bojana ujedno bude i glavna gošća prve emisije, prava je šteta što je 100% ja statičan program u kojem do izražaja ne dolaze njezine plesne sposobnosti potvrđene i ulogom u mjuziklu Chicago.

Kvaliteta same emisije prilično oscilira iz tjedna u tjedan. Jasno, sve ovisi o izboru manje ili više duhovita i zanimljiva gosta. Posreće li se sve elokventnijima Bojani i Dušku šarmantne i temperamentne gošće poput Sandre Bagarić i Ivanke Boljkovac, za gledanost ne treba strahovati. Osobe bogata životnog i profesionalnog iskustva kakvi su bili raspoloženi Oliver Dragojević i Relja Bašić (potonjeg su posjetile glumčine Vanja Drach, Sanda Miladinov Langerholz i Milena Dravić), razlogom su da šezdesetak minuta provedenih u domaćoj atmosferi uistinu protekne u trenu. Odličan je dojam ostavio i redatelj Dalibor Matanić koji je, ispričavajući se prodavačicama u trgovini zbog davnih krađa iz srednjoškolskih dana, ispravno zapazio kako je najveći problem emisije to što se svi gosti žele pokazati u idealnom svjetlu. No, nevolje nastupe kad se zabavljački dar uzaludno očekuje od ukočenoga Žarka Radića, jer se facijalni grč koji uhvati tajkuna Juraka i komandanta Jastreba tek vrlo dobronamjerno može smatrati ležernim osmijehom. Dok je u jednoj od prvih emisija još jednom puni sat posve bezrazložno posvećen Severini, ni gostovanje mlade glumice Zrinke Cvitešić gledateljima nije ostalo u duljem pamćenju. A duhoviti Zlatko Pejaković i logoreični Rajko Dujmić s lakoćom su ušutkali anemična i po vlastitu priznanju uvijek pospana Vladu Kalembera.

Iz svega navedenog razvidno je da naslov 100% ja tek dijelom odgovara sadržaju emisije. Matanić je bio sasvim u pravu, jer se Bojanini i Duškovi gosti trude predstaviti samo simpatičniju stranu svoje osobnosti. Unatoč tomu, i 50% ja nudi redovitu tjednu porciju nepretenciozna i razmjerno zabavna programa uglavnom oslobođena patetike. Jest da to i nije mnogo, no u moru televizijskoga kiča i šunda gledatelja možda uspije i razveseliti.

Josip Grozdanić