Volim piti, volim ljubiti

Volim piti, volim ljubiti

Stranputica je jedan od onih filmova koji će vas doslovce nadahnuti. A možda i opiti aromom rafinirana spoja filantropije i hedonizma

Koji je dio planeta podjednako uspješan u snimanju filmova i pravljenju vina, a nije Francuska? Dakako, Kalifornija! Kada se u zemlji čiji su filmovi uvjerljivo najgledaniji na svijetu, a vina među najprodavanijima i - najkvalitetnijima, snimi humorna drama o ljubavi i dobroj kapljici, eto rada koji je zavrijedio same pohvale. Pojavivši se u američkim kinima prošle jeseni gotovo kao autsajder, film Stranputica malone je na iskap dobio ocjene o jednom od najboljih američkih filmova proteklih godina. Pretjerano? Nimalo. Zlatni globusi za najbolju komediju i najbolji scenarij, cijeli niz priznanja udruženja filmskih kritičara od Los Angelesa do New Yorka te nagrada udruge američkih scenarista čine film redatelja Alexandera Paynea ozbiljnim kandidatom u utrci za Oscarima. Iako nije favorit, eventualni trijumf ne bi bio ništa manje zaslužen od odluke Američke filmske akademije da se ove godine nagradi toliko puta ignorirani Martin Scorsese i njegova posveta Howardu Hughesu ili pak Clint Eastwood s portretom djevojke u boksačkom ringu.

Bilo kako bilo, Stranputica bi 27. veljače mogla osvojiti barem jedan Oscar, i to onaj za najbolji scenarij prema predlošku. Riječ je, naime, o iznimno ujednačenu filmu, i što se tiče zapleta i dinamike, i što se tiče pojedinih segmenata rada na njemu. Najodgovorniji za to svakako je Payne, koji redovito piše scenarije za filmove koje režira, pa, darovit i pedantan kakav već jest, ima potpun nazdor nad onim što želi i kako to želi reći. To se najbolje vidjelo u Payneovu prethodnom filmu Gospodin Schmidt, napisanu također s koscenaristom Jimom Taylorom. U aktualnom pak uratku, snimljenu prema bestseleru Rexa Picketta, redatelj još razigranije isprepleće emocije, ironiju, ljudskost i kontekst te je Stranputica jedan od onih filmova koji će vas doslovce nadahnuti. A možda i opiti aromom rafinirana spoja filantropije i hedonizma.

ERUPCIJA NADA I LAŽI

U središtu su priče dva sredovječna prijatelja. Miles je srednjoškolski profesor i nerealizirani pisac kojega još muči propala veza, a Jack olinjali plejboj i budući mladoženja koji se u posljednjem tjednu momaštva želi još malo ispuhati. To će se ispuhavanje zbiti u slikovitom vinorodnom kraju južne Kalifornije, pri čemu će Jack zavesti naivnu mještanku, a osjetljivi se Miles do ušiju zaljubiti u njezinu prijateljicu, vrsnu poznavateljicu vina. Kada iznenada eruptiraju sve nade, laži i razočaranja, film kreće prema katarzičnu raspletu i svim laskavim ocjenama koje ga uporno prate. Najjednostavnija su rješenja najčešće najbolja. Stranputica zagovara upravo to. Kap po kap. Kadar po kadar.

Ono što fabulu o prijateljstvu, prevarama i možda posljednjim šansama za preokret, čini tako iznadprosječnom jest Payneova usredotočenost na slojevite karaktere i njihovo prožimanje. Malo čisto ljudsko, malo kontemplativno. Usto, film je podjednako dojmljiv u Milesovoj kroničnoj melankoliji, Jackovu švrljanju s mjesnim ženama, te u superiornim dijalozima o vrstama ljubavi i - sortama grožđa. Svi su središnji likovi, naime, veoma životni, pa se u njihovu četverokutu nemoguće ne poistovijetiti s makar jednom ili dvije pripadajuće karakterne crte. S bolećivim nedostatkom samopouzdanja (Miles), uživanjem u životu kakav jest i ondje gdje jest (Jack), zaljubljivanjem u unutarnju ljepotu, a ne u otrcane klišeje (Maya) ili s gotovo očajničkom potrebom da se nekomu napokon pripadne (Stephanie).

Nije lako uspješno spojiti elemente drame, komedije, erotike i enologije. Stoga Stranputica doista zaslužuje preporuku, a njegovi glumci barem poneki Oscar. Izvrsni Paul Giamatti kao Miles, posvemašnje iznenađenje Thomas Haden Church u ulozi Jacka, uvjerljiva Sandra Oh kao Stephanie, te senzualna Virginia Madsen kao Milesova nova ljubav Maya, nedvojbeno su glumački ansambl godine, a Payneov film nikad bolja ni smislenija potvrda krilatice In vino veritas. Nepoznanica je samo jesu li i članovi Američke filmske akademije ove godine skloni nultim promilima...

Boško Picula