Razum i osjećaji

Razum i osjećaji

Atraktivni izgled glavnih glumaca pozitivno utječe na pridobivanje gledateljske pozornosti, dok uvjerljive odigrane uloge potvrđuju dojam životnosti i realističnosti priče

Svestrani američki autor Edward Burns (glumac, scenarist, redatelj i producent), debitirao je 1995. izvrsnim niskobudžetnim filmom Braća McMullen. Kao što naslov upućuje, Burnsov prvenac usredotočen je na životne probleme trojice braće (Edward Burns, Jack Mulcahy, Mike McGlone), potomaka irskih doseljenika s tvrdim katoličkim nasljeđem, čiji su životi dodatno zakomplicirani neočekivanim ljubavnim situacijama.

Uspjeh toga prvenca (nagrada za najbolji film u Sundanceu) naveo je Burnsa da godinu poslije u nepretencioznu ostvarenju Ona je prava ponovi provjereni recept. Burns i ovdje glumi jednoga brata, nesigurna mladića koji još ne zna čemu se posvetiti u životu, preživljava kao vozač taksija, a na radnom mjestu upoznaje zgodnu djevojku (Maxine Bahns) koju ubrzo oženi. Njegov brat (Mike McGlone) prava je suprotnost, ambiciozni burzovni mešetar koji odlično zarađuje i zanemaruje zaručnicu (Jennifer Aniston) budući da je opsjednut atraktivnom promiskuitetnom pravnicom (Cameron Diaz).

Burnsovi interesi usmjereni su maštovitoj razradi ljubavnih odnosa mladih ljudi kojima tek predstoje ozbiljna životna iskušenja, ali pritom ne pošteđuje ni one starije. Tako dodatni problemi nastaju kad otac, koji poput pravog Irca nastoji održati tradicionalne običaje (zajednički odlazak muškaraca u ribolov) i korektne odnose među članovima obitelji, otkrije da mu pobožna žena ljubuje s neuglednim postarijim Talijanom, vlasnikom obližnje trgovine.

NENAMETLJIV NARATIVNI PRISTUP

Zahvaljujući inteligentnoj redateljskoj strategiji, Burns vješto zaobilazi pretenciozna autorska nastojanja i pokušaje stvaranja monumentalnog filmskog ostvarenja. Njemu je draži nenametljiv narativni pristup, koji potencira sofisticirane i maštovite prikaze emocionalnih života likova. Pritom atraktivni izgled glavnih glumaca pozitivno utječe na pridobivanje gledateljske pozornosti, dok uvjerljive odigrane uloge potvrđuju dojam životnosti i realističnosti priče. Drama se, doduše, djelomično odvija dok traju unutarnja traženja junaka, dok pokušavaju odabrati dugoročno najbolji životni put. No, u određenim trenucima oni zbivanja usmjeravaju u svoju korist, uspijevaju razriješiti vlastite životne dileme ili se jednostavno pomiriti s okolnostima koje ih okružuju. Tako promišljenim narativnim postupcima postiže se optimističan i obećavajući završetak, a istodobno izbjegava dojam iritantne sentimentalnosti.

Valja spomenuti da Burns stalno izbjegava nametanje svojih moralnih stavova i općeživotnih pravila ponašanja. Njegovi su likovi razapeti između nastojanja da se ponašaju racionalno, odnosno društveno prihvatljivo, i utjecaja nekontroliranih emocionalnih poriva. Povremeno skreću u jednom ili drugom smjeru, redatelj usredotočeno prati njihova nastojanja, ali izričito ne sugerira kad su u pravu ili u krivu. Na gledatelju je da to sam procijeni ukoliko želi, navodeći se osobnim svjetonazorima i moralnim načelima.

U današnje vrijeme zasićenosti agresivnim vizualnim pristupom i sadržajnom ispraznošću, sastojcima koji nažalost dominiraju u recentnoj filmskoj ponudi, takva mogućnost izbora može izgledati itekako poželjna i humanistički opravdana. Zato Burnsove filmove sofisticiraniji gledatelji doživljavaju kao dobrodošlo i poticajno osvježenje.

Elvis Lenić